Konzument je danas kralj, ne čudi da je populizam ušao u područje kulture
Dobitnica tportalove nagrade za roman godine Dubravka Ugrešić punih je sat i pol u zagrebačkom klubu Booksa odgovarala na pitanja štovatelja književnosti
Netko se ispod vijesti o meni zapitao tko je to smeće koje zagađuje hrvatsku kulturu. Pa to je na razini hrvatskog čistog zraka, kaže spisateljica “Ako mislite da ćemo završiti pet minuta prije osam sati, varate se. Nitko ne ide na utakmicu”, rekla je dobitnica tportalove nagrade za roman godine Dubravka Ugrešić u prepunoj zagrebačkoj Booksi sat vremena prije početka utakmice Hrvatska – Island. Razgovor koji je vodila Katarina Luketić protegao se do pola devet, ali ljubitelji nogometa ništa nisu propustili jer su golovi pali u drugom poluvremenu.
Solidarnost na slaboj cijeni
“Tportalovu nagradu sam primila jer je to nagrada koja afirmira hrvatski roman jedanaest godina. Žiri ove nagrade nije diskriminatoran, poput drugih. Na žalost, stvari u Hrvatskoj nisu se promijenile. Hrvatskoj kulturnoj sredini fali škola bontona i škola edukacije”, rekla je Ugrešić. “U komentarima informacije da sam dobila tportalovu nagradu jedan se čovjek zapitao tko je to smeće koje zagađuje hrvatsku kulturu. Dakle, mi smo čisti, drugi su prljavi. Naša hrvatska kultura je čista, druge su prljave. Pa to je na razini onog čistog hrvatskog zraka...”. rekla je književnica koja se i zapitala što je to identitet? “Malo zastave, kockica i jezika. Književnošću se u ovakvim društvima lako da manipulirati jer se ona prepušta identitetskom rigidnom paketu”, misli D. Ugrešić . “Čujem da ovdje djeca mole u vrtićima. To im određuju tete. A netko je to rekao tetama. Moli se u osnovnim školama, u gimnazijama, na fakultetima. S vremenom će to postati stvar navike”, veli autorica koja misli da je otpor uvijek individualan. “U Hrvatskoj se slabo cijeni solidarnost. Ali i tu postoje svijetli primjeri kulturnog otpora. Tu su imena koja svi znamo, a pojavljuju se i nova imena među performerima, alternativnoj sceni. Književnost je i tu najrigidnija od svih”, misli D. Ugrešić. “Moje je pozicioniranje manifest. Tražim idealnu transnacionalnu, postnacionalnu ili izvannacionalnu zonu. Ako ste pobornik ideje da je književnost nacionalna stvar, onda ćete imati male nacionalne književne enklave, ljudi će prevoditi knjige, ali ćete s vijetnamskog prevesti samo jednu knjigu, jer će već dvije biti previše”, tvrdi D. Ugrešić koja se slaže s tvrdnjom da u Europi bujaju desni nacionalni pokreti. “Tu se najviše sramote zemlje istočne Europe. Populizam nije došao sam po sebi. Ide u korak s digitalnom revolucijom, s novim medijima i tržištem. A tržište ne može bez konzumenta. Konzument je kralj, pa je populizam i u kulturu ušao na velika vrata”, kritična je književnica koja misli da u svijetu, otkad je postao globalno selo, svatko može postati pisac. “Cijeli svijet danas čita Ferrante. Nemam ništa protiv žene. Ali svi tvrde da je ona genij. Hvale je i Hemon i Zadie Smith. Tržište nam veli da svi volimo Ferrante. Danas morate obvezno kupiti novog Murakamija i novi iPhone 9. A ja imam šesticu”, veli D. Ugrešić, koja tvrdi da se danas bestseleri pojavljuju svakih pet minuta, a nekada se pojavio jedan godišnje. Pisce vidi kao ljude koji su tvrdoglavi, ali im manjka samopouzdanja.
Feminizirano lice desnice
“Pisac stvara nešto što nema vrijednost. Njime se zato lako manipulira. Pisac je užasno nesiguran i ranjiv. Ovisi o milost konzumenta. Stoga je ideja o umjetnosti na tržištu katastrofalna. Umjetnik o tržištu ne bi trebao razmišljati”, uvjerena je D. Ugrešić, koja je ženama poručila da moraju prevladati strah od drugih žena i da moraju biti solidarne. Na pitanje o sprezi nacionalizma i tržišta, D. Ugrešić rekla je da je tu recept uvijek isti. “Kada prodajete auto, stavite uz auto mladog komada i budite mokre snove kod muškaraca koji uglavnom kupuju aute. Tako prodajete i državu. I hrvatska predsjednica je super. Šarena, sprejaju je. Lice desnice u Europi se feminizira”, misli književnica koja Krležu stavlja iznad svih. A tu su i Siniša Labrović, Vedrana Rudan, Sinan Gudžević i Alen Vitasović!? “Kada sam u vrijeme kroatizacije u avionu čula njegovu pjesmu na čakavskom, a dijalekte mrzim, bio je to znak jezične slobode”, rekla je D. Ugrešić u Booksi.