Čarlijev brat: Vedran bi igrao i s jednom nogom
Vedran je ime dobio po jednom igraču Sarajeva, kluba za koji je navijala majka. Tata je bio dinamovac pa sam ja Hrvoje...
Nikad nisam vidio većeg profesionalca od Vedrana. Trenira kao životinja i veliki je emotivac. Bilo mu je teško kad je nedavno bio ozlijeđen Sjajnu treću pobjedu Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji ispratili smo na tribinama stadiona u Rostovu u društvu Hrvoja Ćorluke, brata našeg reprezentativca Vedrana, koji je zaigrao u početnom sastavu i strpao islandske napadače u džep. Bio je to onaj pravi Čarli kakvog obožavaju hrvatski navijači, a četiri godine stariji Hrvoje svaku akciju strastveno je ispratio, burno slaveći pogotke i pobjedu Dalićevih izabranika. A ono što smo odmah uočili kod Čarlijeva brata jest dobar smisao za humor.
Sjajno ozračje u kampu
– Nitko ne zna da sam zapravo ja zaslužan za Vedranov uspjeh. Rekao sam mu: kreni u ovaj svijet jer ja ne mogu – kazao nam je kroz smijeh. Kad smo mu kazali da nam je njegov otac dan prije utakmice u središtu Rostova rekao da je on kao klinac bio nadareniji za nogomet od Čarlija, samo je poručio: – Naš otac oduvijek je bio šaljivdżija... Čak i kad su nam birali imena su se našalili. Majka koja je navijala za Sarajevo dala je Vedranu ime po igraču tog kluba, dok je otac, dinamovac, meni nadjenuo ime. A možete misliti kako je to bilo zvati se Hrvoje u jednoj Derventi gdje je bilo samo deset posto Hrvata. Mladi građevinar imao je teškoća pri ulasku na tribinu u Rostovu jer se u pogrešno vrijeme zatekao na krivom mjestu. – Počela je neka gužva, a redari su pogrešno zaključili da sam dio ekipe koja sudjelovala u njoj. No srećom, brzo su mi dozvolili odlazak na tribinu. Otkrio nam je i da u reprezentaciji vlada sjajno ozračje. – Nekoliko obitelji, među kojima je bila i naša, posjetilo je igrače. Vjerujte mi, dugo ih nisam vidio u takvom raspoloženju. Potpuno su uvjereni da mogu otići do kraja na SP-u, pucaju od samopouzdanja i nikog ne respektiraju pa ni snažne Španjolce koji bi mogli biti naš suparnik u četvrtfinalu – govorio je stariji brat Ćorluka u trenucima kad je krenula islandska haka. Kako se jedna simpatična Ruskinja pridružila toj koreografiji, dobro raspoloženi Hrvoje zaustavljao joj je ruke i govorio joj da prestane sve do trenutka kad Hrvatska ne povede. Srećom, ubrzo se to i dogodilo, a naš sugovornik upao je u euforiju.
Sjećanje na tužnu večer 2008.
– Ma stvarno igramo sjajno. Ne želim ni pomisliti da se mogu ponoviti trenuci poput onih s Eura u Austriji. Sjećam se, to je bio jedini put da smo otac i ja zaplakali. Hodali smo ulicama Klagenfurta kad nas je Turska izbacila na jedanaesterce, a njenim navijačima komadi kebaba ispadali su iz usta dok su nam se smijali. Na to je Vedran na igralištu oduzeo jednu loptu i pokrenuo brzu akciju Hrvatske. – Ajdeee! – zagrmio je Hrvoje i pohvalio brata: – Nikad nisam vidio većeg profesionalca od njega. Vjerujte da trenira kao životinja. I veliki je emotivac. Kad je nedavno bio ozlijeđen, svi smo ga tješili da će biti u redu. No njegov kompetitivni karakter nije mu dao mira, on bi igrao i s jednom nogom. Pa i kad smo bili klinci ljutio se, nisam ga smio pobijediti ni u igri monopoly. Igrači su slavili pobjedu, a Hrvoje je zaključio. – Nakon ovog odlazim u Zagreb, ali vraćam se na osminu finala. Siguran sam da će biti još prekrasnih trenutaka poput nedavnih protiv Argentine. Pa to je top momčad i njezini navijači bili su prilično glasni uoči tog dvoboja kad smo ih sretali na ulicama Nižnjeg i Moskve. A potom nas više nisu imali snage ni pogledati u oči – zaključio je Hrvoje Ćorluka fotografirajući se s brojnim Rusima koji su mu prilazili, baš kao i mnogim hrvatskim navijačima, tražeći selfi.
Zapravo sam ja zaslužan za Vedranov uspjeh. Rekao sam mu: kreni u ovaj svijet jer ja ne mogu, šali se brat Hrvoje
Kad smo bili klinci, ljutio se, nisam ga smio pobijediti ni u igri monopoly, otkrio je Hrvoje Ćorluka