U proizvodnji vina je najbolji, ali pije ga samo ako baš mora
Na vina iz zaprešićkog kraja prije se gledalo s podsmijehom, a zahvaljujući Stjepanu Đurinskom sada su vrlo cijenjena
– Istina je da ja ustvari ne konzumiram alkohol, ali da bih znao kaj se događa s moštom ili vinom, moram ga probati! Ili, kad odem negdje na neku prezentaciju ili degustaciju, moram kušati da bih mogao usporediti sa svojim proizvodom – kazuje Stjepan Đurinski iz Hruševca Kupljenskog kod Zaprešića, a njegove riječi ni po čemu se ne bi isticale da nije riječ o najnagrađivanijem vinaru Zagrebačke županije. Upravo njegov traminac proglašen je apsolutnim pobjednikom jubilarne pedesete Izložbe vina kontinentalne Hrvatske koja je početkom lipnja održana u Svetom Ivanu Zelini, a od početka karijere nagrada ima toliko da ih je teško i nabrojati. Samo od početka ove godine njegova vina proglašena su najboljima na četiri različita natjecanja, a iako mu trenutačno enološki posao doslovno cvjeta, nije oduvijek bilo tako. Proizvodnjom vina počeo se baviti prije više od 15 godina, najprije sasvim amaterski i to od grožđa koje je kupovao, a zatim su ga neki od prijatelja nagovorili da se učlani u Udrugu vinara i podrumara zaprešićkog kraja “Trilikum”. – Nakon toga sam 2005. zasadio prvi vinograd od 1400 trsova, a nakon dvije godine, uz pomoć obitelji i prijatelja, još 2300 trsova. Ljudi su mi tada govorili: “Ma što ti to treba, tko će ti to delati”, ali obitelj i prijatelji su bili uz mene. Na početku je bilo teško. Želio bih nešto napraviti, nisam znao kako, a od naših stručnjaka sam rijetko dobio pravi savjet, svi bi govorili da probam sam pa ću vidjeti. Ali od prijatelja iz Slovenije dobio sam konkretne savjete, rekao bi mi da to napravim tak’ i tak’, i to mi je puno pomoglo – prisjeća se Stjepan Đurinski koji je napravio mnogo za zaprešićke vinare. Njegovim, ali i uspjesima drugih zaprešićkih vinara podigla se razina kvalitete vinarstva u tom kraju na koje su mnogi, kako kaže Đurinski, gledali s podsmijehom. – Govorili su da su to sve zagorski kiseliši, a sad se mnogi raspituju o našim vinima i jako nas cijene – zaključio je ovaj veseli vinar koji je poručio svima onima koji se planiraju baviti ovim poslom da u njega ne kreću radi zarade, nego zbog ljubavi.