Danska nije doživjela nogometno čudo od 1992.
Izbornik Richard Møller Nielsen na kraju se pamti po uspjehu, a ne debaklima u kvalifikacijama
Danci su na EP ušli umjesto Jugoslavije i nikad nijedna reprezentacija nije imala tako kratke pripreme za veliko natjecanje
Često se poslije nečijeg sportskog uspjeha kaže da ga nitko nije očekivao. Primjerice, nitko zdrav i svjestan nije očekivao da će Grčka osvojiti Euro 2004. (osim, možda, njenog izbornika Otta Rehhagela). Rasplet Eura 1992. bio je još nevjerojatniji: naime, par mjeseci prije završnog turnira nitko nije očekivao da će Danska uopće nastupiti!
Najkraće pripreme u povijesti
U kvalifikacijama dovršenima u jesen 1991. godine sjevernjaci su zauzeli drugo mjesto s bodom manje od raspadajuće Jugoslavije. Pobjednica kvalifikacijske Grupe 4 sudjelovala je u ždrijebu za finalni turnir i upala u paklenu Grupu A s Engleskom, Francuskom i domaćinom Švedskom. Okrnjena reprezentacija bez slovenskih i hrvatskih igrača odigrala je još u proljeće 1992. nekoliko međunarodnih utakmica, misleći da su “pripremne” za Euro. Ali, u ožujku 1992. srpska je vojska započela krvoproliće i iz Hrvatske prenijela i u Bosnu i Hercegovinu, potaknuvši Ujedinjene naro- de na potez koji su odbili povući prethodne zime kad je krvarila Hrvatska. UN je 30. svibnja 1992. rezolucijom 757 uveo opsežne sankcije tvorevini koja se i dalje, iako svedena na Srbiju i Crnu Goru, predstavljala kao Jugoslavija. Budući da su sankcije obuhvaćale i područje sporta, dan poslije Fifa i Uefa isključile su tobožnju Jugoslaviju, alias Srbiju i Crnu Goru, iz svih natjecanja. A to je automatski značilo njezino izbacivanje s Europskog prvenstva u Švedskoj. Uefa je na upražnjeno mjesto postavila drugoplasiranu momčad iz Grupe 4 – Dansku, čiji je izbornik Richard Møller Nielsen navodno “skupljao igrače po španjolskim i talijanskim plažama”. Bila je to simpatična izmišljotina ispredena na činjenici da je nekoliko igrača, među kojima Brian Laudrup, John Jensen i Henrik Larsen, u zadnji trenutak otkazalo ljetovanje. Nikad nijedna profesionalna nogometna reprezentacija nije imala tako kratke pripreme za veliko natjecanje, no još je jedna okolnost ukazivala na debakl ekspedicije Møllera Nielsena: odsustvo Michaela Laudrupa, središnje figure Barcelone koja je u tjednima prije Eura osvojila Ligu prvaka i španjolsko prvenstvo. Oba su brata Laudrup ušla u sukob s izbornikom oko taktike
nakon kolapsa u kvalifikacijama za SP 1990. i šepavog početka ciklusa Eura 1992. Mlađi je brat u međuvremenu zakopao ratnu sjekiru, stariji nije. Tako je Danska 10. lipnja debitirala bez svog najboljeg igrača i u prvim dvjema utakmicama izborila jedan bod ne postigavši ni gola. No, velik broj neodlučenih ishoda između ostalih suparnika značio je da u posljednjem kolu sve četiri momčadi iz Grupe A mogu proći u polufinale. Sve, pa čak i Danska, prikovana za dno. Računica je bila jasna i – gotovo neostvariva: “Danski dinamit” morao je u Malmöu svladati Francusku s Jean-Pierreom Papinom, Ericom Cantonom i Luisom Fernandezom, a istovremeno Engleska u Solni nije smjela uzeti pun plijen Švedskoj. Akcije “dinamitnih” kotirale su vrlo loše kad je David Platt doveo Engleze u vodstvo protiv domaćina, dok se Danska i Francuska nisu maknuli od nule. U senzacionalnom raspletu, Švedska je preokrenula, pomogla susjedi- ma i poslala otočane kući, dok je Danska odblokirala pat-poziciju pogotkom Larsa Elstrupa u 78. minuti. Bio je to spas u zadnji čas, no danska je bajka morala doći kraju protiv silne Nizozemske, braniteljice europskog naslova iz 1988., s Frankom Rijkaardom, Ruudom Gullitom, Marcom Van Bastenom, Ronaldom Koemanom i najraskošnijim talentom zemlje tulipana Dennisom Bergkampom. Njemačka je prva ušla u finale nadmašivši Švedsku s 3:2, no uzalud je čekala vječne rivale u finalu snova. Protiv šarolike skupine koja četiri tjedna ranije nije ni znala da će nastupiti u završnici, Nizozemska je zapela na 2:2 i potom se nasukala u raspucavanju jedanaesteraca. Dok je srednjak Henrik Larsen, čiji je dotadašnji vrhunac karijere bio talijanski drugoligaš Pisa, dvaput pogodio iz igre i jednom s bijele točke, Peter Schmeichel je poput hobotnice zaustavio Van Bastenov udarac i poslao još jednog favorita kući. Umjesto za rat superzvijezda, stadion Ullevi u Göteborgu spremao se na neravnopravni dvoboj svjetskih prvaka i patuljaka koji su se prošvercali na turnir jer se u jednoj dalekoj zemlji vodio rat. Kako bi Bodo Illgner, Andreas Brehme, Jürgen Köhler, Thomas Hässler, Matthias Sammer, Stefan Effenberg, Jürgen Klinsmann i Kalle Riedle mogli propustiti priliku da objedine dva najveća trofeja poput mitske generacije 70-ih? No, sve je to bila golema zabluda. Malo je tko izvan danskog tabora bio svjestan prkosa koji je ispunjavao igrače u crvenim dresovima. Dance je pogonila spoznaja da im se ukazala prilika koja se nikad neće ponoviti i da im ništa neće značiti povratak kući visoko uzdignutih glava. Vođeni osjećajem povijesne važnosti trenutka, Danci su zaigrali intenzitetom na koji ni Nijemci nisu navikli. U teutonske se redove uvukla nelagoda kad je u 18. minuti defenzivni srednjak John Jensen s ruba šesnaesterca sprašio strahovitu bombu u bliže Illgnerove rašlje. Da Jensen, maratonac, uklizavač, ali i najlošiji pucač u povijesti reprezentacije zabije onakav gol, bila je jasna najava čuda. – Jesmo li imali sreće? Pa, Jensen se upisao u strijelce i time je sve rečeno – komentirao je Schmeichel uz dobrohotan smiješak.
Dancima je slavlje donio splet okolnosti, sreće i talenta. Schmeichel se tada potpuno profilirao
Vogts sve bacio u napad
Berti Vogts bacio je sve karte na napad, ali je na suprotnom kraju terena bio Schmeichel koji je branio sve. Jedanaest minuta prije kraja, u jeku jalove njemačke ofenzive, Kim Vilfort odapeo je loptu koja je odsjela u mreži. On je tijekom Eura više puta letio iz Švedske u Kopenhagen u posjet nasmrt bolesnoj kćeri Lini. Kad je prvi put letio tijekom grupne faze, nije rekao suigračima zbogom, nego doviđenja. Ono što je tada zvučalo kao šuplje ohrabrenje, preraslo je u zajednički zavjet svlačionice