Prljavi govor u Saboru: Kad zastupnici počnu brojiti krvna zrnca svojim kolegama
formiranja nacrta nagodbe kojeg se nakon njena odlaska tek malo odradilo do oblika koji je na ročištu izglasan. Sami vjerovnici vode svoj proces u kojem je mnogo suprotstavljenih interesa, različitih pogleda na proces te različitih pozicija. Sberbank se pozicionira na mjesto najvećeg vjerovnika koji će se naplatiti pretvaranjem duga u kapital novog društva. Dobavljači nastoje izboriti sto veći udio naplate u gotovini te obećanje buduće suradnje s maloprodajnom lancem koncerna, banke uglavnom imaju dobre kolaterale pa im model namirenja koji predlažu Peruško i Weber relativno odgovara, a vlasnici obveznica kao jedna od najvećih skupina imaju problem jer su im tražbine osporene. Na osporavanje se odlučila Adris Grupa koja inzistira na jednakopravnosti svih vjerovnika i koja čvrsto brani svoju poziciju. Stvari se dodatno kompliciraju zbog osporavanja jamstava na kojima se temelji model namirenja od strane Agram Investa koji nastupa u procesu kao suvlasnik. Naime, primjenom jamstava oni gube svoje vlasništvo jer će se tvrtke u kojima oni i ostali suvlasnici proglasiti insolventnima. Među nezadovoljnima je i Franck jer je među onima koje u propast mogu odvesti mjenice s regresnom pravima koje su davale u fazi kada je Todorić angažirao svoje dobavljače kao izvore financiranja.
Dodatni pregovori
Izvanredna uprava tada kreće u dodatne pregovore s pojedinim vjerovnicima kako bi riješila probleme i osigurala čim širu potporu nagodbi. Sberbank potpisuje posebni sporazum po kojem bi Agrokor otkupio njihovih 18 posto dionica Mercatora u zamjenu za 1,6 posto dionica novog koncerna, Agram Invest će biti isplaćen otkupom njihovim dionica u Agrolaguni i Žitnjaku za 20 milijuna eura pa se povlači iz osporavanja jamstava, a dobavljači i banke dogovaraju otpise od 65 posto na regresna pravima što smanjuje rizike za tvrtke opterećene mjenicama. Dodatno Franck uspijeva dokazati jačinu svojih kolaterala na dionice Roto Dinamica i time osigurava visoku stopu naplate pa je na kraju podržao nagodbu. Zadovoljena je većina strana, što rezultira potporom nagodbe od 80 posto vjerovnika, a ostaje otvorena pozicija Adris Grupe i vlasnika obveznica koji će svoje tražbine morati dokazivati sudskom parnicom da bi mogli konzumirati udjel u Agrokoru od 25 posto koji im je pripao modelom namirenja. Vlada može odahnuti jer je nagodba izglasana, a do njene pravomoćnosti nakon koje može početi i njezina implementacija koja ima vise od 70.000 mjera pripremat će se i operativno restrukturiranje kompanije te poslovni planovi koji će determinirati budućnost koncerna. Kako će on izgledati, tko će ga voditi i na koji će način utjecati na domaće gospodarstvo saznat ćemo do kraja godine, ali može se reći da je prvi veliki korak do sanacije Agrokora postignut te da je veliki posao uspješno odrađen. “Možda bi bio jedan Srbin više da vi niste promijenili nacionalnost”, kontrirao je neistinom “iskusni” Radin Podolnjaku na njegovu tezu Marinko Jurasić Nije bilo lako Siniši Hajdašu Dončiću u kasnim noćnim satima nositi se sa “zločestom djecom” Hrvatskog sabora za rasprave o “tehnikalijama” kako je sam okvalificirao raspravu o provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa prikupljenih za dvije referendumske inicijative. Bila je to jedna od najružnijih parlamentarnih rasprava, koja je stjecajem okolnosti nezasluženo protekla relativno medijski nezapaženo. Hajdaš Dončić je kao predsjedavajući udijelio “crveni karton” Ivanu Pernaru zbog njegovih upadica pa je opet iznesen iz sabornice, te dva “žuta” Furiju Radinu zbog njegova obraćanja Robertu Podolnjaku te Nikoli Grmoji zbog “prepiranja” s predsjedavajućim, kako je presudio Hajdaš Dončić prokomentiravši “malo ste pretjerali svi, što jest, jest”. Malo je reći da su pretjerali. Dali su oduška primitivizmu i niskim strastima, a osobito je neprimjeren bio istup jednog od najiskusnijih zastupnika Furija Radina.
Neistinama na argumente
Radina je isprovicirala činjenična argumentacija prof. dr. sc. Roberta Podolnjaka, koji je na temelju rezultata proteklih izbora iznosio podatke o nezainteresiranosti pripadnika nacionalnih manjina za izbor predstavnika na posebnim listama s manjinskim kandidatima jer ih pretežit dio (čak tri četvrtine kad je riječ o talijanskoj manjini) bira kandidate s općih lista te je baš na primjeru 1676 glasova koje je osvojio Radin, nasuprot prosječnih 12.700 glasova potrebnih za zastupnički mandat na općim listama, zaključio kako glas potonjih vrijedi osam puta manje nego glas zastupnika manjina. Radin je na to uzvratio kako je Talijana malo jer ih je za Drugog svjetskog rata 300.000 istjerano, a i Srba je bilo oko 380.000 manje između dva popisa stanovništva, a zatim je nastavio: “A sad čujte što vam imam reći, gospodine Podolnjak. Možda bi bio jedan Srbin više da vi niste promijenili nacionalnost i to obrazložili u novinama s time da vaša obitelj bude sigurna od Hrvata”. Nikola Grmoja Radinov je istup tada ocijenio najvećom sramotom koju je on čuo u Saboru “jer je dirnuto u vašu poziciju i u vaše glasove”. Podolnjak je replicirao Radinu: – Duboko sam pogođen ovom neistinom koju ste izgovorili – te mu je objasnio kako je bit u razmjeru (ne)zainteresiranosti pripadnika manjina za posebne i opće liste. Radin je za Novi list izjavio kako je u žaru rasprave iznio “činjenicu o kojoj su novine puno puta pisale”. Podolnjaku se nije ispričao. Jučer je i nama rekao kako mu je žao zbog te polemike, da je i Grmoja njega nazvao fašistom i dodao “smrt fašizmu”, da je povijest komplicirana na ovim prostorima i da je za njega ta rasprava završena.
I Hrvoje Zekanović je za Željka Jovanovića rekao da je Jugoslaven, a ovaj njemu da je budala Milorad Pupovac je za primjer kako je teško biti Srbin uzeo Danijela Subašića!?
Sredstvo za politički obračun
Čak i da je Podolnjak promijenio nacionalnost, to bi trebala biti njegova privatna stvar, a ponajmanje po potrebi sredstvo za političke obračune. Ali, Podolnjak je bio i ostao Hrvat. Promijenio je prezime i razloge iznio 1992. isprovociran tekstom u Varaždinskim vijestima. Uzgred, i Hrvoje Zekanović je te večeri Željka Jovanovića nazvao Jugoslavenom, na što je on uzvratio: “Nisam Jugoslaven. Srbin sam i dičim se svojim srpskim podrijetlom i hrvatskom domovinom, a vi ste jedna budala”. I obojica su opomenuti. I Milorad Pupovac je uzeo za primjer Danijela Subašića i “njegovo iskustvo s ljubavima” kako bi argumentirao da u nas nije lako biti Srbin. Otkud bilo kome pravo da govori o nečijoj nacionalnosti, sve i da Subašić već prije nije rekao da je Hrvat i katolik. Puki je primitivizam baviti se tuđom nacionalnošću, vjerom...