Subota 30. lipnja Zaštita osoba koje su nanijele toliko zla ljudima
Izglasan je Zakon o arhivima, ali ne sa svim glasovima zastupnika HDZ-a i koalicije, premda neposlušnost nije bila tako velika kao u ratifikaciji Istanbulske konvencije. Kome je odgovaralo što je vrijeme neograničene dostupnosti arhiva pomaknuto s prosinca na svibanj 1990. godine pa više nećemo moći znati kako je tekla primopredaja vlasti, kako se formirala vlast, tko je ostao od starih kadrova, što su predali, što se dogodilo s oružjem Teritorijalne obrane, zašto je i s kojim uputama baš Mesić išao u Beograd... Osim toga, bit će nepristupačni dosjei kad vlast ocijeni da su podaci “od nacionalnog interesa” te dosjei ljudi koji nisu bili suradnici Udbe, nego su suradnicima “samo” dostavljali podatke, a riječ je o golemom broju “opskrbljivača”. Štite li se te osobe zato što su pripadale istom političkom miljeu kao i mladi marksist Andrej Plenković koji je sve do propasti Jugoslavije zdušno zagovarao njezinu ideologiju, ili po tome mu sličan ministar policije Davor Božinović koji je radio kao pouzdani komunistički kadar u vojnom odsjeku. I nisu li neke od tih osoba bile bliske sadašnjim moćnicima iz vlasti? Ta i slična pitanja se nameću jer je zdravoj pameti i moralu potpuno strana zaštita osoba koje su nanosile tolika zla nevinim građanima i Hrvatskoj.
Vrdoljakova stranka HNS pripremala je zakon po bešćutnom naumu koji bi povećao broj sirotinje
milijarde eura dobiti? Je li se slavilo to što je uvozni lobi nastavio gušiti hrvatsku proizvodnju i što se, na primjer, industrijska proizvodnja smanjuje već pet mjeseci zaredom? Slavio se mit o Europskoj uniji, a ne samo da Hrvatska od članstva u EU nema nikakve koristi nego smo, otkad je taj mit zavladao hrvatskom politikom, sve više postajali kolonija, što je potvrdio i Plenković uspoređujući Hrvatsku s Afrikom. driblingom kakvim je oduševio Rebić blizu danskog gola. Imali smo još bljeskova kojima smo pokazali da smo bolji od fanatičnih Danaca, a njih je svojim bljeskom na kraju potvrdio sjajni Subašić. Fantastično! U svjetskoj smo konkurenciji među osam najboljih, dok Hrvatska u svjetskoj gospodarskoj konkurentnosti nije ni među prvih šezdeset.