Bandić i suradnici terete se u 13 optužnica, a dosad samo jedna nepravomoćna presuda
Uzrokuje li nedostatak pravomoćnih sudskih presuda u tzv. VIP slučajevima legalna opstrukcija obrane ili je naše pravosuđe nesposobno obračunati se s korupcijom, pitanje je koje se postavlja s obzirom na to da postupci traju godinama, a počesto se zbog uk
Cuj, ti bi trebao izbaciti 20 somova eura u komadu, jer neću ja od tebe svaki mjesec po dva soma vući. Precizno, to ti je 1750 puta 12... Taj novac ja tražim za sebe, ali moram i kretene nahraniti jer mene oni ne pitaju što i gdje... – rečenice su to koje je u rujnu 2013. izgovorio Nenad Kovačević, službenik u Uredu za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba. Rečenice su bile namijenjene Davoru Pejiću, poduzetniku, koji je svoju kuću htio prenamijeniti u dječji vrtić. Za to je trebao dobiti razne dozvole, a kada je shvatio kako se posluje s Gradom Zagrebom, odnosno da za planirani projekt treba dati mito, odlučio je razgovor snimiti. Učinio je to diktafonom, bez sudskog naloga, a snimku je čuvao, da bi je 2014., kada je otvorena istraga protiv Kovačevića i drugih, predao USKOK-u. Osim što ju je predao tužiteljima, ispričao im je kako je Kovačević tražio od njega mito, te je na koncu pristao biti i njihov pouzdanik. Sve se to odvijalo u vrijeme kada su se provodili izvidi protiv Milana Bandića i Kovačevićeva šefa Ivice Lovrića te kada se, usprkos činjenici da su izvidi tajni, sve glasnije šuškalo da bi zagrebački gradonačelnik mogao završiti iza rešetaka. Stoga su ljudi u njegovu okruženju postali oprezniji pa je tako na sljedećem sastanku između Pejića i Kovačevića ovaj potonji kazao Pejiću: – Ništa nije zapelo oko tog vrtića, moraš biti strpljiv. – A je l’ još stoji da na pravu cijenu najma dodam jedan euro? – pita ga Pejić. – Čuj, ja sam čuo da netko uzima jedan euro, no nemoj to meni imputirati – oprezno mu odgovara Kovačević, očito svjestan da ga se tajno prisluškuje.
Štandovi, Cibona, Agram...
Na koncu, ta njihova konverzacija s tajnih snimki postala je sastavni dio optužnice koju je USKOK, u onom što je poslije postalo poznato kao afera Vrtići, podigao protiv Kovačevića, Gorana Kosovića, Marka Vučičevića, Bože Ljubičića i Davora Jurića. Optužnica je podignuta u srpnju 2015., potvrđena je u rujnu 2016., a prije dvadesetak dana na zagrebačkom Županijskom sudu donesena je nepravomoćna presuda u aferi Vrtići. Kovačević je nepravomoćno oslobođen optužbi da je primio mito jer je za sud snimka razgovora njega i Pejića na kojoj se čuje kako Pejića traži mito nezakonit dokaz, s obzirom na to da je nastala bez naloga suca istrage. Uz to, Pejić je na glavnoj raspravi povukao iskaz koji je dao u istrazi i kojim je teretio Kovačevića. Sud, pak, taj iskaz iz istrage nije mogao koristiti zbog povrede konfrontacijskog prava jer ga je Pejić, sukladno ZKP-u, u USKOK-u dao bez nazočnosti Kovačevićevih branitelja, koji ga tako nisu mogli ispitati. I tako, bez obzira na to što je USKOK u suđenje ušao s, neki bi rekli, podosta čvrstim dokazima da je Kovačević od Pejića tražio mito, Kovačević je nepravomoćno oslobođen optužbi zbog – nedostatka dokaza. Moglo bi se reći da je to još jedan od pravnih paradoksa, kakvim obiluju gotovo svi postupci koje je USKOK proteklih godina pokrenuo protiv Milana Bandića i njegovih što bližih što daljnjih suradnika. Takvih postupaka ukupno je 13, u različitim su fazama, a afera Vrtići prvi je od tih postupaka koji je okončan nepravomoćnom sudskom presudom. Kovačevićevi suoptuženici u tom su postupku osuđeni što na uvjetne što na bezuvjetne kazne od godinu dana zatvora, a spis će se nakon što pisano obrazloženje bude uručeno strankama, po žalbama preseliti na Vrhovni sud. Taj je sud, u postupcima protiv Bandića i njegovih suradnika do sada imao pune ruke posla, pa je tako odlučivao i još odlučuje o aferama Štandovi, Cibona, Agram... Sucima tog suda ponekad su trebali mjeseci da odluče o zahtjevima za izdvajanjem nezakonitih dokaza, na čemu su uglavnom inzistirale obrane provodeći ono što se zove, legalna opstrukcija obrane. Iako takvi potezi – opetovani zahtjevi da se kao nezakoniti dokazi iz sudskog spisa izdvoje iskazi svjedoka ispitani na tužiteljstvu bez nazočnosti branitelja okrivljenika ili da se izdvoje tajne snimke jer nalozi suca istrage nisu dostatno obrazloženi (iako jedno i drugo ima uporište u postojećim zakonima) – iz braniteljske vizure izgledaju opravdano i svode se na pravo na obranu, javnost ih doživljava drugačije. Točnije, doživljava ih kao dokaze da je naše pravosuđe nesposobno obračunati se s korupcijom, da je borba protiv korupcije samo deklarativna mantra političara o čemu, po stavu javnosti, svjedoči dugotrajnost sudskih postupaka i nedostatak pravomoćnih sudskih presuda u svim VIP slučajevima. Da stav javnosti ima uporište i u praksi, može se vidjeti i iz brzopotezne analize postupka koji se vode protiv Bandića i njegovih suradnika, od kojih su neki istragama, optužnicama i suđenjima usprkos, još uvijek na svojim šefovskim pozicijama. Prve istrage o načinu na koji Milan Bandić upravlja Zagrebom pokrenute su još pomalo davne 2013., a trenutačno se vodi ukupno 13 postupaka protiv Bandića i njegovih suradnika. Sve su te
Sucima Vrhovnog suda trebali su mjeseci da odluče o zahtjevima za izdvajanje nezakonitih dokaza, na čemu su uglavnom inzistirale obrane optuženika
istrage okončane i optužnice su podignute, a posljednja u nizu bila je ona protiv Roberta Ljutića, jednog od Bandićevih najbližih suradnika, koji je obnašao svakakve funkcije, uključujući i to da je bio Bandićev tjelesni čuvar, a sada je šef zagrebačkih prometnih redara. Ta optužnica nije pravomoćna, a od onih koje su postale pravomoćne, suđenja su počela u samo četiri postupka. Osim već spomenute afere Vrtići, koja je nedavno nepravomoćno okončana, suđenja su počela i traju za afere GUP, Nadstrešnice i Struju. Potvrđene su optužnice za afere Bundekfest, Štandovi, Suhi Led te dio optužnice za aferu Agram, dok je dio te optužnice vraćen u istragu. Na nadopunu istrage vraćena je i afera Krašograd, a izmijenjena optužnica nedavno je vraćena na sud, no još nije pravomoćna. Pravomoćne nisu ni optužnice u aferama Cibona, Čistoća, Pročistač te već spomenuta optužnica protiv Roberta Ljutića. Afere Štandovi i Cibona već se dulje vrijeme nalaze na Vrhovnom sudu po žalbama obrana, koje problematiziraju zakonitost pretraga obavljenih kod Ivice Lovrića, koji je optužen u oba ta postupka. Afere Agram, u kojoj je optužen i Bandić te Bundekfest i Suhi led nalaze se u fazi pripremnog ročišta, pa bi realno bilo očekivati da barem neka od tih suđenja počnu na jesen. No moguće je da se to ne dogodi jer je riječ o postupcima u kojima ime više optuženika, a dovoljno je da se samo jedan ne pojavi na pripremnom ročištu pa da ono bude odgođeno. Neprimanje sudskih poziva iz ovog ili onog razloga jedan je od načina na koji se legalno opstruira postupak, što je do savršenstva, primjerice, dovedeno u slučaju Štandovi gdje je nekoliko pripremnih ročišta odgođeno zbog toga ili bolesti nekoga od sudionika postupka ili pak otkazivanja punomoći braniteljima u zadnji trenutak. Ta optužnica, kojom su optuženi Lovrić, Bandić i Zdenka Palac, zanimljiva je i zato što ju je sud prvo odbacio smatrajući da u Bandićevim postupcima nema elemenata kaznenog djela, no to je odluku kasnije ukinuo Vrhovni sud. Broj postupka koji inkriminira način na koji Bandić upravlja Zagrebom, bez sumnje otežava i normalno funkcioniranje grada jer su osim gradonačelnika optuženi i neki pročelnici ili šefovi gradskih poduzeća, a neki od njih mogu se “pohvaliti” i dvjema optužnicama. Među takve se, osim već spomenutih Bandića i Lovrića, ubrajaju Željko Horvat, koji je optužen u aferama Agram i GUP, Davor Jelavić, optužen u aferama Nadstrešnice i GUP, Vidoje Bulum (Agram i GUP), Miljenko Benko (Agram i Čistoća), Željko Antunović (Agram i Bundekfest)... Ukupno je u 13 postupaka kojima je obuhvaćeno, blago rečeno, netransparentno poslovanje Zagreba u posljednjih nešto više od 10-ak godina, optuženo 68 osoba. Većina njih, počevši od Bandića, optužnicama, a u nekim slučajevima i suđenjima usprkos, i dalje nesmetano obnaša svoje funkcije, iako bi sukladno Zakonu o lokalnim službenicima i namještenicima, oni protiv kojih su optužnice pravomoćne, trebali biti udaljeni s tih funkcija.
Mirne pripreme za izbore
No kako u Hrvatskoj, zakoni što je opće poznato, postoje da bi se ignorirali ili zaobilazili, na to se nitko ne obazire, pa pojedini zagrebački pročelnici i dalje nesmetano rade, iako su optuženi da su svojim radom pričinili nemalu štetu. A kolika je ta šteta, najbolje govore sljedeći brojevi. Naime, kada se zbroje sve sume navedene u 13 optužnica koje su podignute protiv Bandića i ostalih, Grad Zagreb oštećen je za oko 219 milijuna kuna, zagrebački Holding za 2,1 milijun kuna, a državni proračun za 542.912 kuna. Istovremeno, tvrtke ili druge pravne osobe čije je poslovanje s Gradom Zagrebom inkriminirano u 13 optužnica, ostvarile su nepripadajuću imovinsku korist od oko 268 milijuna kuna, dok su pojedinci, od kojih su neki gradski pročelnici, ostvarili nepripadajuću imovinsku korist od oko 1,3 milijuna kuna. Zanimljiv je i podatak da nerazmjer između onog što optuženici u aferama Struja, Pročistač i Suhi led zarađuju, troše i posjeduju, ukupno iznosi oko 26,8 milijuna kuna. Golema je to šteta za koju je pitanje hoće li, zahvaljujući sporosti našeg pravosuđa, ikada biti naplaćena. Istina, USKOK je naplatu štete pokušao osigurati i blokadom imovine pojedinih optuženika, no i to se pokazalo, na neki način, beskorisnim jer je primjerice Bandić uspio deblokirati svoju oko 3,6 milijuna kuna vrijednu imovinu, i to zahvaljujući činjenici što mu optužnica u aferi Agram nije postala pravomoćna dvije godine od njezina podizanja. Riječ je o zakonskoj osnovi za ukidanje blokade, a iako je USKOK na tu odluku uložio žalbu, malo je vjerojatno da će žalbu usvojiti Vrhovni sud. Paradoks cijele priče je da optužnica, a radi se o aferi Agram, nije postala pravomoćna jer je sud prvo smatrao da su snimke tajno snimljenih dokaza nezakonit dokaz, nakon čega je uslijedila USKOK-ova žalba koju je Vrhovni sud mjesecima rješavao. Kada je Vrhovni sud ukinuo tu odluku optužnog vijeća zagrebačkog Županijskog suda, pojavio se problem (ne) sposobnosti Ivice Tolića da nazoči suđenju jer je teško bolestan. Na njegovo vještačenje te odluku što će se dalje događati s njim, odnosno hoće li se postupak u odnosu na njega razdvojiti, čekalo se oko godinu dana, pa je tek u ožujku ove godine dio te optužnice ipak bio potvrđen, a dio vraćen u istragu. S takvim tempom odlučivanja u procesima protiv Bandića i ostalih, on se mirno može početi spremati za sljedeće lokalne izbore 2021. godine. Ili predsjedničke 2019., za koje je kandidaturu nedavno najavio u medijima. Činjenica da je riječ o čovjeku koji se tereti da je zajedno sa svojim suradnicima Zagreb oštetio za oko 219 milijuna kuna, njegovim biračima do sada nije smetala. Pa zašto bi im onda smetala i ubuduće kada je on čovjek koji samo – dela...