Dalić Davaj, davaj, Zlatko, i vodi nas do finala!
Zlatko Dalić već je s Hrvatskom napravio puno i, što god se dogodi protiv Rusa, on se u domovinu može vratiti ponosan na svoje djelo i uzdignute glave
Kad ti pred igračima pokažeš da znaš, da za tebe u poslu nema tajni, da možeš doprijeti do njih, oni će ti dati sve, kaže Davor Vugrinec Nikad mirniji, opušteniji, staloženiji, naš livanjski vitez Zlatko Dalić iščekuje najveću utakmicu u kojoj je ikada sudjelovao. Vjerojatno je veću tremu nego uoči Rusa imao tamo u rujnu 2004. godine, kada je s nepunih 37 prvi put vodio svoj Varteks u prvoligaškom srazu s Rijekom, uskočivši na klupu kao prethodnik Ćire Blaževića. Niti ga je tada (slavio je 2:0) niti će ga sada uoči Rusa obuzeti strepnja, bilo što pokolebati, narušiti njegovu sabranost i koncentraciju, savršenu duševnu nirvanu, njegov fokus na ono po što je poslan u Rusiju – svjetski naslov. – Zlatka poznajem još otkad je kao igrač došao k nama u Varteks, tamo s početka devedesetih – govori nam bivši reprezentativac, izbornikov prijatelj i nekada suigrač Davor Vugrinec i nastavlja: – Bio je isti kao sad, ništa se nije promijenio. Kao da ga vidim sada na terenu; on je i tada bio rođeni vođa, igrač kojega se slušalo, koji je uvijek svima davao dodatni impuls. Pozitivac u pravom smislu riječi i zato me uopće ne čudi da se rodila takva kemija između njega i reprezentativaca.
Maršira poput Napoleona
Zlatko Dalić ili – jedan od nas. Nepretenciozan, odmjeren, ugodan, pristupačan, zabavan. Bosanski zajeban, tvrd i principijelan, ali i zagorski ležeran, gemitlih. Kava s izbornikom uoči utakmice života u Sočiju? “Može, dečki, nema problema”, javlja Dala zaobilazeći sve Fifine procedure. “Što ćete popit?” “Dajte dečkima ovdje piće, a vi pitajte što vas zanima...” To je Zlatko Dalić ili, ako hoćete, interpretacija za čistu peticu u školi nenadmašnoga maga Miroslava Blaževića. Pazite, Zlatko Dalić nikada kao igrač nije ništa osvojio, nije bio kalibar nogometaša za reprezentaciju i za nju nikada nije nastupio, kao trener dokazivao se u “trećem svijetu”. Albaniji, Saudijskoj Arabiji i Emiratima, a danas pokorava svijet i maršira poput Napoleona. U toga “bezimenoga” Dalića, koji se kroz nogometnu šikaru probijao bez ikakvih lobija i poguranaca, samo vlastitim radom, znanjem i poštenjem, zvijezde Real Madrida, Barce i Liverpoola gledaju kao u boga. Kao čovjeka koji ne samo da će ih odvesti do pobjede nad Rusima, nego još mnogo dalje. – Zlatko je učio od najboljih, najviše od Ćire i Ivankovića. Kad ti pred igračima pokažeš da znaš, da za tebe u poslu nema tajni, da imaš žicu da možeš doprijeti do njih, oni su tvoji, oni će ti dati sve. Dalić je u tome nepogrešivo uspio – kaže Vugrinec. Prve simptome uspjeha, kaže Vuga, počeo je nazirati još prije prve utakmice s Grčkom u doigravanju za SP. – On je, razgovarajući s njima, osjetio kako oni dišu. To je odli- ka pravoga trenera psihologa, to je ono što je imao Ćiro. Kad ti pokažeš da tvoja znanja sežu puno dalje od samo nogometnih, onda to sigurno ide u dobrome smjeru. Dugo sam izvan nogometa, pratim samo reprezentaciju i njezin sam zagriženi navijač. Više me okupira umjetnost nego nogomet. A u Daliću vidim dirigenta, umjetnika u svome poslu. Vidim kako uživa u svome djelu, ali, ponizan kakav jest, ni u jednom trenutku nije poletio u oblake – ističe Vugrinec.
Dalić je simbol snage
Davor je jedini Varaždinac koji je ikada nastupio na SP-u i s njega se, iz Japana 2002., vratio pokisao i razočaran. Vrijeme je da Varaždin dobije novoga heroja. – Zlatko je već napravio puno i, što god se dogodi protiv Rusa, on se u Hrvatsku može vratiti ponosan na svoje djelo i uzdignute glave. Dalić je ostvario nešto što se rijetko događa, uspio je ujediniti Hrvatsku i vratiti ljudima osmijeh na lice. Ali ja osjećam da u Rusiji nismo rekli posljednju riječ, i da, kao najbolje organizirana momčad na prvenstvu, možemo do finala – naglasio je Vugrinec. Zlatko Dalić bit će prvi nogometni izbornik nakon Blaževića koji hrvatsku reprezentaciju vodi u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Iako je tu tek deset mjeseci, već je postao simbolom njezine snage, moći, čak i svojevrsnoga otpora prema domaćim saboterima. U profesionalnoj karijeri nogometaša samo je jednom imao posla s Rusima; prije 22 godine, kada je s Hajdukom u Moskvi doživio brodolom protiv domaćeg Torpeda (0:2). Tko zna jesu li mu ovih dana, dok se pripremao za Ruse, u sjećanju zaživjele slike s te utakmice... Hvala Bogu, s vojskovođom Dalićem smo, prateći Hrvatsku, posve zaboravili na torpeda i brodolome. Davaj, davaj, Zlatko, i vodi nas do finala!
Dalić kao igrač nikada nije ništa osvojio, a danas kao trener pokorava svijet Dalić se kroz nogometnu šikaru probijao bez ikakvih lobija i poguranaca, samo vlastitim radom i znanjem