Od početka govorim – Hrvatska je za finale

Znam da mi nije puno ljudi vjerovalo ili da je moje riječi dočekalo skeptično, ali tada sam tvrdio da Hrvatska ima momčad s kvalitetom koja je vrijedna finala Svjetskog prvenstva. I sad vjerujem da se može tamo naći. Utakmicu s Rusijom treba shvatiti kao kvalifikacijsku, u toj je utakmici Hrvatska, nogometno gledajući - favorit. No, ne smije zaboraviti da je riječ o jednoj utakmici, o četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, da Rusi igraju kod kuće. Znate, svjetska su prvenstva dosta ćudljiva, znaju se događati nevjerojatne stvari i jako puno toga utječe na pojedinu utakmicu. Ali nema sumnje da je po kvaliteti, iskustvu i svemu nogometnom Hrvatska bolja od Rusije. Jedini je problem što bolji u nogometu uvijek ne pobjeđuje, ali sad se Hrvatska mora pokazati i napraviti sve da ovaj put bolji pobijedi. Rusiju se ne smije podcijeniti, ima svoju snagu, ima te duge lopte na centarfora Dzjubu koji onda skače, spušta ili odbija. Tu treba paziti na te druge, ničije lopte. Očekujem da će Rusi igrati taktički s niskim defenzivnim blokom, čvrstim blokom i onda preko brzog Golovina i Čeriševa, koji mogu napraviti probleme, koji imaju dobru ‘nogu’, znaju dati loptu, pokušati naškoditi Hrvatskoj. K tome, jako treba paziti na prekide. Ne bi smjeli pustiti Ruse u svojih 16 metara, već ih držati što dalje tako da ne mogu ni ubacivati te lopte na Dzjubu. U igri prema naprijed Hrvatska bi mogla iskoristiti 38-godišnjeg Ignjaševiča, iskusan je, dobro čita kad je lopta iza njega, ali ima problema s dubinskim loptama, s brzim loptama. Hrvatska mora brzo mijenjati ritam, više raditi u dubinu iako je samo dosad Rebić pokazivao disponiranost za takve lopte, morao bi se u to više uključiti i Perišić. Pokazalo se da lopta u noge nije rješenje, vidjeli smo to na slučaju Messija koji bi se izvlačio po loptu i onda pred sobom imao sedam suparničkih igrača. Svaka ozbiljna momčad to spriječi. Ma ima tih detalja milijun, za svakog igrača što bi trebao raditi u ofenzivi i defenzivi, ali sad je vrijeme za analizu i pripremu prošlo i nerijetko je baš nekakav detalj odlučio. No sad Hrvatska ima veliku priliku, tko zna hoće li joj se još ikad pružiti. Sve joj je otvoreno, cijeli ždrijeb, ali nitko na ovakvom natjecanju ništa ne poklanja, sad se treba izboriti i napraviti još taj još korak-dva.