Bučino ulje – hrana i lijek, plus 13 slasnih recepata
DANAS PRILOG NA DAR
Nitko sa sigurnošću ne može reći kolika je danas proizvodnja bučina ulja u RH, koliko ga trošimo i koliko ga uvezemo
Bučino ulje? Nikad čuli, izjavilo je prema posljednjem istraživanju čak 40% hrvatskih građana, a ono ne samo da je superhrana nego ga u nekim zemljama, u kojima ga koriste u svakodnevnoj prehrani, smatraju i lijekom zbog kojega imaju najmanji postotak oboljelih od bolesti prostate u Europi.
Tikve uljanice na 3850 ha
Bogato vrijednim nezasićenim masnim kiselinama, omega 9 i 3, vitaminima B, C, D, E i K te mineralima, selenom, željezom, manganom, bakrom, magnezijem i cinkom, bučino se ulje, prema analizama Instituta Ruđer Bošković i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, bez dileme može svrstati uz bok maslinovu ulju, a po udjelu zasićenih masnih kiselina čak je bogatije i djelotvornije od maslinova. Stoga nije čudno što se prije nekoliko godina konačno krenulo u promociju i zaštitu tog crnog zlata, kako mu tepaju, te je u Ivanić Gradu, koji je prvi uz Zagrebačku županiju prepoznao vrijednost te priče i njezine pozitivne efekte u poljoprivrednoj proizvodnji, osnovana Udruga proizvođača bučinog ulja Hrvatske, koju danas čini osam malih uljara i 55 proizvođača iz pet županija, potom i Zadruga Crna kap koja je počela brendirati bučino ulje pod nazivom Buchusha. Iz Ministarstva poljoprivrede kažu kako je, prema podacima Agroneta, lani u Hrvatskoj 9147 poljoprivrednika na svojim površinama prijavilo proizvodnju tikava uljanica ili uljnih buča na 3849,60 hektara. No, kako ga se glavnina prodaje na kućnom pragu, nitko sa sigurnošću ne može reći kolika je danas proizvodnja tog ulja, koliko ga uopće trošimo te koliko ga uvezemo, osim što se u prehrambenim krugovima šuška da proizvodnja bučina ulja u velikim uljarama počiva na uvozu uljnih sjemenki iz Ukrajine i Kine, koje moraju zadovoljiti tek fitosanitarnu inspekciju. Buchusha je zato, a zasad je proizvodi devet proizvođača Crne kapi, 100% domaći proizvod vrhunske kakvoće iz sjemenki proizvedenih u Hrvatskoj i prerađenih u domaćim uljarama, kaže Nives Lovrić, predsjednica Zadruge i direktorica Uljare Grbić iz Požege. Brend zadrugara iznimno je dobro primljen na japanskom tržištu gdje ga sljubljuju sa svim vrstama ribe, sushijem, povrćem, a osvojio je i Maleziju, skandinavske zemlje, Poljsku, SAD... Brendiraju se i Kini, na Bliskom istoku te, dok je kod kuće to ulje i dalje prilično nepoznato, ovih dana kreću i prve pošiljke za Tajvan. Buchusha ima i HACCP, halal i košer certifikate, što znači da ju je moguće plasirati bilo gdje u svijetu, a čeka se i odobrenje znaka “S hrvatskih polja” HPA. No jasno je da se bez većih količina i većeg broja udruženih proizvođača, zajedničkog nastupa na tržištu i zajedničkih pogona i strojeva za preradu, što bi im osiguralo niže troškove proizvodnje, veću konkurentnost na tržištu i bolju pregovaračku moć, jači marketing..., ne može računati na bolji plasman i prepoznatljivost na domaćem i inozemnom tržištu.
Prilika i za fondove EU
– Trenutačno nam je jedan od najvažnijih ciljeva postizanje statusa proizvođačke organizacije u sektoru proizvodnje uljne tikve, bučinih ulja i drugih proizvoda vezanih uz ovu kulturu, a samim time i dobivanje prilike za povlačenje bespovratnih sredstava EU kroz Program ruralnog razvoja RH – kaže Lovrić. Kroz projekte Udruge brendirana je Buchusha visoke kakvoće – premium, eko premium, hladno prešano bučino ulje i slane bučine sjemenke, vizualni znak te izrađen Pravilnik o bučinu ulju, kojim su propisani standardi proizvodnje kako bi se dobila ujednačena kvaliteta koja zaslužuje oznaku premium i jamstveni žig Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Važno je, ističe Lovrić, da izvoz ovoga proizvoda u EU nije ograničen – i praktički mu je otvoreno čitavo svjetsko tržište.
Ivanić Grad i Zagrebačka županija prvi su prepoznali vrijednost i pozitivne efekte priče o bučinu ulju pa su u Ivaniću osnovane i udruga i zadruga proizvođača