RESTORAN: BUKALETA Sve od janjetine, nude je na 13 načina, od juhe do deserta
Veselo je u Bukaleti, a i dobro se jede. Svi koji dođu na janjetinu s ražnja pa misle da je bogohuljenje peći je ispod peke, ne žale se Srđan Hebar Bokal za vino, Bukaleta. U Imotskom bi rekli – bukara. No, vina više nema. Popilo se. Loznati su poznati po – janjetini. Obitelj Kučica ovdje radi jela kakva god čovjek poželi. Od janjetine. Brojeći po meniju, ima ih 13. Od janjeće juhe do janjećeg deserta. – Suprug Bruno i ja otišli smo na feštu, u tadašnji hotel Bellevue. Igrala se lutrija. Malo plesa pa tombola. I mi, nas dvoje, dobili glavni zgoditak. Janjca! – kaže Antica Kučica.
Naučio se šišati na ovcama
– A što će nam? Mi se željeli malo maknuti od janjetine, cijeli je život spremamo, brinemo se o njoj pa da se malo opustimo. Ali, prati nas... Nismo janjca nosili kući, ostavili smo ga drugim gostima, oni su se veselili – smije se. Muž je u kuhinji, a dva sina, Danijel i Kristijan, brinu se o gostima. Gužva je. – Deset godina sam imao, a već sam se brinuo o ovcama. Nema kod nas pastira, mi o njima vodimo račLuongoa pa sam ih kao klinac okupljLaaon,gušaigšaeso... Nekad škarama, poslije trimerom. Toliko sam postao vješt, naučio se na ovcama, da i danas sam sebe šišam – smije se Kristijan pa pokazuje frizuru. Veselo je ovdje. I dobro se jede. – Gosti dođu pa misle da će kod nas pronaći janjetinu s ražnja. Međutim, to na Cresu nije običaj. Žao nam je to raditi. Mi je spremamo u krušnoj peći, na gradelama, pohamo... Miješana janjetina ovdje je 130 kuna.
Buket za zahvalu
– Sjećamo se jednog mladog Francuza koji je došao na terasu pa tiho rekao: “Bez novca sam, a nešto bih pojeo pa bih onda odradio što da vam se odužim”. Posjeli ga mi, nahranili, a kad je pojeo, rekli mu: “Sretan put, ništa niste dužni”. Digao se i otišao pa se vratio za pola sata s najvećim buketom cvijeća koji smo vidjeli. Nabrao ga tu na livadi. Lijepa gesta – kažu u Bukaleti. – Jedan nam je gost, kad je čuo da janjetina nije s ražnja, nego ispod krušne peći, rekao: “Ljudi, pa to je bogohuljenje”. No kad je probao, više se nije žalio... Osor je nekada brojio 30.000 ljudi. U doba Rima. Danas ih ima svega pedesetak... Rimski naziv Apsorus, bizantski Osara. Živjelo se tu još u mlađem kamenom dobu, a pozicija je nudila zaštitu od oluja. Dolaskom Mlečana vlast se seli u Cres, a Osoru godinu, po godinu, slabi moć...
Suprug Bruno glavni je u kuhinji, a sinovi Danijel i Kristijan brinu se o gostima