Ovi su dečki svoje napravili, red je da se u njih ugledaju političari i da nas bolje vode
Hrvatska nogometna reprezentacija prava je momčad, rekao bih više nego ikad prije. Imamo dobre i neke jako dobre igrače, ali mislim da je ključan bio taj momčadski duh, karakter s kojim naši igrači igraju svaku utakmicu. I zato su uspjeli, i daj, Bože, da i danas u Moskvi u tom finalu uspiju i da još povećaju razlog za slavlje. No, uspjeli oni u tom finalu ili ne, naši političari i oni koji nam vode zemlju trebali bi se ugledati u te naše igrače, u našu reprezentaciju i pokušati raditi kao što rade oni da bi nam svima bilo bolje u ovoj našoj zemlji. Spomenuo sam taj momčadski duh koji je po meni jedna od ključnih stvari zbog kojih smo došli do ovako velikog uspjeha. Bilo je i prije tog duha u reprezentaciji, pa i sami igrači govore o tome, ali bilo je i drugih okolnosti zbog kojih se nisu ostvarili ovako veliki rezultati. Nekad su suparnici bili teži, kao što su bili 2004. u skupini, kad smo bili u Portugalu i igrali s Francuskom, Engleskom i Švicarskom, nekad je nedostajalo malo kvalitete u igračkom kadru, a sada se sve posložilo i tim dečkima samo možemo svi zajedno čestitati jer ovo je nevjerojatan uspjeh. No, taj uspjeh nije slučajan, ova momčad ima i znanje, ima karakter, i oni koji su na klupi osjećaju se kao dio te momčadi. Imali smo na ovom prvenstvu suparnike različitih snaga, po meni je najteži ispit bila Danska, također mala zemlja, ali i nju smo uspjeli proći. Prije današnjeg finala problem je što je Hrvatska igrala tri produžetka, koliko god su se naši igrači uvijek digli, hendikep je kada nisi fizički jednako potrošen kao suparnik, a Francuzi su znatno manje potrošeni od nas. Nadam se da će naši igrači opet naći snage kao dosad, meni je bilo nevjerojatno kako su uvijek nakon 60. minute počeli rasti, sve više trčati, sve bolje igrati. Samo smo s Danskom u tom smislu imali problema, u svim ostalim utakmicama čudesno smo se dizali i bili sve bolji i bolji, na kraju smo uspjeli zadržati i koncentraciju, uz znanje, kada je trebalo pucati jedanaesterce. A i ti jedanaesterci troše igrače, troše živce, zato ni- smo samo fizički, nego i mentalno umorni, ali opet, imamo tu euforiju, adrenalin koji donosi finale Svjetskog prvenstva i dio umora utopit će se u tome. Francuska je najjači suparnik s kojim igramo u Rusiji, oni su i igrački moćni, ali i fizički strašno jaki, vjerojatno najjači. Dobro su posloženi, odlično uigrani, ali mi smo pokazali da možemo i znamo igrati protiv jakih. Posebno me veseli baš to što smo mi taktički jako dobro posloženi. Strašno želim našima da budu prvi, da slave danas. I nije nam tu kraj, ova reprezentacija uz još dva, tri igrača, prije svega mislim na lijevog beka, može i za dvije godine igrati veliku ulogu, možda neće biti prvaci, ali može napraviti još puno toga. Vratit ću se opet na političare, na one koji vode našu zemlju, trebaju se ugledati u ove ljude u reprezentaciji, u one koji vode tu reprezentaciju. Ne mislim pritom na HNS, iako i on ima zasluge za ovaj rezultat, nego na izbornika Dalića i ljude koji rade s njim i vode momčad. Nadam se da će od njega naučiti neke stvari. Drago mi je da su političari išli na naše utakmice u Rusiju, bit će ih i danas, a sada kada se sve završi, neka konačno naprave taj nacionalni stadion, neka pomognu sportu. Ostavimo već jednom četnike, ustaše i partizane, ugledajmo se na ove naše igrače koji su pokazali da su pravi Hrvati. A to baš ne mogu reći za ove koji nas vode.