Otišla je nezaboravna Roža
Glumila je energično i strastveno često polemizirajući s redateljima i autorima poput Krleže, a put joj je otvorio film “Svoga tela gospodar”
Umjetnica karizme koja se ne da odglumiti ostavila je dubok trag u kazališnoj glumi i u šezdesetak filmova te još za života postala legenda U osamdeset i četvrtoj godini, nakon teške bolesti, u ponedjeljak 16. srpnja umrla je jedna od najhvaljenijih i najnagrađivanijih kazališnih i filmskih hrvatskih glumica Marija Kohn.
Dobitnica najviših priznanja
Umjetnica britke geste i snažne ekspresivnosti ostavila je dubok trag i na televiziji, a najveće uspjehe postigla je glumeći u komadima domaćih autora kao što su to Slobodan Novak, Miroslav Krleža, Marin Držić, Slavko Kolar, Ivo Vojnović... Zahvaljujući brilijantno odglumljenoj ulozi sakate Rože u filmu “Svoga tela gospodar” Fedora Hanžekovića snimljenom prema noveli Slavka Kolara, Marija Kohn je već na samim počecima karijere ušla u memoriju ljubitelja umjetnosti uzorno ovladavši kajkavštinom. Rođena na slikovitom otoku Lopudu 7. kolovoza 1934. godine u obitelji pomorskog kapetana, glumu je diplomirala u Zagrebu 1956. godine., a prvi angažman dobila je u tada progresivnoj i dinamičnoj Gavelli, kojoj je ostala vjerna gotovo četvrt stoljeća. Glumački zanat brusila je u brojnim ulogama, vrlo često i polemizirajući kako s redateljima, tako i s autorima, pa čak i onima najvišega ranga poput neprijepornoga Miroslava Krleže. Nakon Gavelle neko je vrijeme provela i kao slobodna umjetnica u Teatru ITD i Teatru u gostima Relje Bašića. Bilo je to vrijeme kada je u Teatru ITD ostvarila hvaljenu uloge Erminije iz slavne predstave “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka u režiji i adaptaciji Božidara Violića. Nakon kratkotrajnog boravka u ansamblu tadašnjeg zagrebačkog Jazavca, a današnjeg Kerempuha, Marija Kohn se do mirovine skrasila na matičnoj kazališnoj sceni zagrebačkog HNK. Glumila je i nakon mirovine u koju odlazi 1999. godine, ali manje u kazalištu, a više za televizijske i filmske potrebe. Pomagala je svojim glumačkim umijećem i iskustvom mnogim mladim umjetnicima u njihovim studentskim projektima, glumila je energično i strastveno i u sapunicama, a dobila je i sve najvažnije životne nagrade, pa i državnu nagradu “Vladimir Nazor” kao i životnu nagradu hrvatskog glumišta te nagradu filmskih redatelja koja nosi ime Fabijana Šovagovića. Kada je dobivala nagradu hrvatskog glumišta praćena doista burnim i iskrenim pljeskom na sceni HNK u Zagrebu, potpuno je točno rekla: “Ja sam je i zaslužila.” No, Marija Kohn je osim u filmu “Svoga tela gospodar” glumila i u slavnim hrvatskim filmovima kao što su to “H-8”, “Tri Ane”, “Kužiš stari moj”, “Ambasador”... Njezina filmografija broji šezdesetak filmova, odradila je i petnaestak televizijskih projekata, a brojne su joj i uloge u kazalištu i na najprestižnijim našim festivalima poput Dubrovačkih ljetnih igara koje su joj bile blizu srca jer je tako bila u blizini svog voljenog Lopuda. Već odavno je Marija Kohn postala glumačka legenda, umjetnica koja je bila istaknuti dio privilegirane umjetničke elite, ali i umjetnica koju je volio, cijenio i prepoznavao najširi puk.
Prvi angažman dobila je 1956. u progresivnoj i dinamičnoj Gavelli, kojoj je bila vjerna četvrt stoljeća
Cijena borbenog karaktera
Zahvaljujući njezinu borbenom karakteru, možda je i ostala bez pokoje uloge, ali je zato na sceni i pred filmskom kamerom briljirala preciznošću, nadmoćnošću i karizmom koja se ne da odglumiti. Ili je imate ili je nemate. Ispraćaj velike glumice bit će u srijedu u 13.35 na zagrebačkom krematoriju, a misa zadušnica održat će se u bazilici Srca Isusova.
Rođena je na slikovitom Lopudu 7. kolovoza 1934. godine u obitelji pomorskog kapetana