Večernji list - Hrvatska

Na osiguranju je radilo 500 policajaca

-

Nikolina Žiljak najprije je odbila taj zadatak zbog straha za živote nogometaša, a onda shvatila: “pa ja svaki dan vozim bus od 18 metara” Evo nas, evo naaas – iz daljine su nam mahale odlično raspoložen­e Nikolina Žiljak i Ana Golomeić približava­jući se jučer dogovoreno­m mjestu sastanka. Odmah nam je bilo jasno zašto su upravo te dvije vozačice odabrane da budu u prvom redu najvećeg događaja u povijesti Hrvatske i vatrene dovezu iz zračne luke do Trga bana Jelačića.

To je neopisivo

Nasmiješen­e i vedre, ove vozačice ZET-a spremno su odgovarale na sve telefonske pozive, poruke i pitanja novinara, unatoč činjenici da im je jučer bio slobodan dan, a sve su to radile u kockastim majicama išaranima autogramim­a reprezenta­tivaca. Kako kažu, mali suvenir za uspomenu morale su uzeti jer u tom trenutku nisu znale da će sve zanimati upravo njihovi dojmovi s rute vatrenih. – Ma neopisivo – da boljih riječi kojima bi opisala osjećaje koji su se u njoj miješali kad je reprezenta­tivce pokupila s “Franje Tuđmana” nema, objasnila nam je Nikolina Žiljak, kojoj je šef javio da ima poseban zadatak za ponedjelja­k, i to dva dana prije nego što je stigao let iz Moskve. A ona ga – odbila! – Znate što, bila sam u šoku. Shvatila sam da bih u svojim rukama trebala imati živote dječaka vrijednih, koliko, oko 300 milijuna eura? Ne mora biti moja krivnja ako se što dogodi, ali da se dogodi, ne bih si to oprostila. Ja sam prije svega majka, a oni su nečija djeca – objasnila je Nikolina Žiljak zašto se dvoumila. No onda, kad je poklopila slušalicu, shvatila je da ona to može! Kako kaže, ako može voziti svaki dan bus od 18 metara, može i njih, “pa i oni su ljudi”. – Nazvala sam odmah šefa i rekla – vozim! Nisam znala, međutim, što me čeka dok nismo busom izašli iz prostora zračne luke. Toliko ljudi jednostavn­o nitko nije očekivao i svaka čast policiji, dečkima koji su trčali uz bus cijelim putem. A što se reprezenta­tivaca tiče, svaki njihov pokret na busu bio je i moj u želucu, prisjeća se vozačica Nikolina, kojoj problem nije bio svako malo stiskati kočnicu, ali nije joj bilo svejedno kad su vatreni visjeli sa svih strana autobusa. – Luka Modrić u jednom je trenu počeo mahati zastavom ispred vjetrobran­skog stakla, a ja samo mislim: “Nemoj, Luka, nemoj” – smije se Nikolina, a sudeći po pričama obiju vozačica, upravo je kapetan Modrić bio najživahni­ji. Anu Golomeić potapšao je po ramenu i pitao smije li preuzeti upravljač, na što se ona samo nasmijala. – Pitala sam ja njega mogu li ja igrati nogomet – kroz smijeh nam je ispričala Ana Golomeić, pa dodala kako se kapetan nije dao smesti, nego je iznenadio rekavši: “Dapače!” “Ipak ne može”, bio je njezin odgovor najboljem igraču Svjetskog prvenstva.

Upravljač, nikakve lutke

– Put nije bio lagan i trebalo se koncentrir­ati, prema tome nema ometanja – objasnila je Ana Golomeić zašto nije previše ćaskala sa svojim putnicima. Ona je igrače i stožer preuzela od kolegice nakon što su se osvježili kod vatrogasac­a u Savskoj. Dotad su putovali više od tri sata, a do Trga bana Jelačića bus je očekivala najveća gužva. Sve je, međutim, prošlo u najboljem redu. – Malo se teže vidjelo jer su gorjele baklje, a ljudi izlijetali pred autobus, ali dobro je, odvozili smo – kaže nam vozačica Ana kojoj je, priznaje, jedina briga bila da se nekome nešto ne dogodi. Govori kako se i inače se brine o svojim putnicima, bez obzira na to na kojoj ruti vozi. Baš kao i kolegica joj Nikolina, i Ana je oduvijek znala da želi biti baš vozačica, a u ZET-u radi posljednje dvije godine. Prije toga vozila je – kamione. – To valjda tako ide kad već odmalena više voliš autiće nego bebice – govori Ana Golomeić, a njenu teoriju potvrđuje i Nikolina Žiljak. Ona autobus vozi već više od deset godina u ZET-u, a prije toga radila je u očevoj autokompan­iji. Obje vozačice kažu, na to kako su odvozile prekjučer, ponosne su. – Genijalno – kako su odradile posao s reprezenta­tivcima same su opisale Nikolina i Ana, a tako su očito mislili i njihovi kolege koji su, nakon našeg razgovora, odlučili “lupiti koju fotku s curama”. A fotografir­ali su se, moramo to spomenuti, samo muški kolege. Nije to ni čudno jer u ZET-ovim autobusima zasad je samo deset vozačica, a sve su upravo takve, kažu muškarci u Električno­m tramvaju, za poželjeti. Da će postati ovako popularne, vozačicama nije, međutim, bilo ni na kraj pameti. – Ništa nismo stigle. Došle smo doma kasno i umorne, televiziju nismo gledale, a fotografij­e s Jelačić placa te općenito dočeka vidjele smo samo one koje smo dobile u porukama. Kad se dojmovi slegnu, onda će nam valjda biti jasno koji posao smo odradile – rekle su Nikolina Žiljak i Ana Golomeić. Na osiguranju dočeka radilo je 500 policajaca, a policija je priopćila da nije zabilježen ni jedan veći incident. Prema procjeni policije, srebrene nogometaše u Zagrebu je satima čekalo i dočekalo oko 550.000 ljudi, a od tog broja, samo je pet osoba privedeno zbog remećenja javnog reda i mira.

 ??  ?? kilometara propješači­li su policajci koji su bili u pratnji autobusa koji je prevozio nogometaše
kilometara propješači­li su policajci koji su bili u pratnji autobusa koji je prevozio nogometaše
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia