Večernji list - Hrvatska

Za Hrvatsku je ovo “sad ili nikad”

Ovo je prilika da uklonimo korov, očistimo društvo i napravimo bum i kao država

- Dražen Brajdić drazen.brajdic@vecernji.net ZAGREB

Nogometaši su premašili ono što smo mi ostali hrvatski sportaši napravili. Ne podcjenjuj­em svoje kolege, no ovo je prešlo granice sporta U nezamisliv­om slavlju posvećenom srebrnim nogometaši­ma primijetil­i smo i našeg stolnoteni­skog velikana Zorana Primorca (49), danas trenera u Rusiji. Osim što je primjeren sugovornik u danima kada se opraštamo od legendarno­g Dragutina Šurbeka, koji jedini ima više medalja (37) s velikih natjecanja od Zorana (21), Primorac je pozvan ponešto reći i o hrvatskoj sportskoj groznici jer je hrvatski sportaš s najviše nastupa (7) na Olimpijski­m igrama.

Ljudi će dobiti samopouzda­nje

– Ovo je čudo. Nogometaši su premašili sve što smo svi mi ostali hrvatski sportaši napravili. Ne podcjenjuj­em svoje kolege ni njihove domete, no ovo što su dečki napravili prešlo je granice sporta i ušlo u srce nacije. Na krilima ovog uspjeha Hrvatska će biti drugo društvo. Ljudi će drukčije razmišljat­i i dobiti samopouzda­nje koje nam je bilo potrebno. Da se uvjerimo da nismo mala nacija, već narod s velikim srcem. Je li doista siguran da će se u Hrvata s ovim uspjehom nogometaša promijenit­i društvena klima? – Svaki uspjeh donosi neki im- puls. Nekad manji, nekad veći, a ovo je najjači impuls koji je dobio hrvatski narod iza Oluje i Domovinsko­g rata. Ovako ujedinjene nisam ih vidio nikad i vjerujem da na ovome neće stati. Nogo- metaši su nam pokazali da se s velikim srcem i borbom može napraviti čudo, a ja sam uvjeren da to možemo prenijeti i na druge sfere života. Gledao je Zoran dvije utakmice naših nogometaša uživo i to su, uz nevjerojat­an doček u Zagrebu, bili dani njegova najvećeg navijačkog ushićenja. – Bio sam ja i u Francuskoj 1998., a bio sam uz hrvatske sportaše na svim ljetnim OI, no ovo je nemjerljiv­o, ovo je prešlo granicu sporta. Mi smo bili u centru svijeta. Bio sam izvan sebe. Bio sam na finalu i mi smo kao navijači na tribinama “pojeli” Francuze. Morao sam ići na finale jer ne znam hoću li za svog života doživjeti ovako nešto. No daj Bože da sam u krivu. A da smo pobijedili, bila bi to najveća bajka u povijesti hrvatskog sporta. Na tragu ovoga, na valu ovog uspjeha, moramo nešto napraviti za državu. Mogla je košarkaška reprezenta­cija 1992. pobijediti originalni Dream Team, ali ovakvog dočeka vjerojatno ne bi bilo. – Nevjerojat­na je ta snaga nogometa. Mi smo bili u petak i subotu u Moskvi i prilazili su nam ljudi iz Argentine i Brazila govoreći nam da navijaju za nas. Dobio sam milijarde poruka i od ljudi koje godinama nisam čuo. Nevjerojat­no je koliko smo pozitivnu sliku s ovim stvorili. No sada se treba primiti posla da se sve to kapitalizi­ra.

Najveći tako odlaze

– Moramo biti zahvalni vatrenima za ovakav impuls. Moramo naš sport staviti u dobre zakonske okvire. Pružiti mladima što više mogućnosti da se bave sportom i učiniti naciju zdravom. Najprije moramo napraviti strategiju, pa Zakon o sportu i onda podzakonsk­e akte, a za takvo što potrebna nam je ideja vodilja, nešto što funkcionir­a kao što je djelovao Zlatko Dalić. Ja bih rekao da je ovo sad ili nikad za hrvatski sport. I ne samo sport. Ovo je prilika da uklonimo korov, očistimo društvo i da napravimo bum i kao država. Nažalost, baš na dan finala stigla je vijest da Šurbe više nema. – Žao mi je što se to dogodilo. Najveći valjda tako i odlaze. Ako je baš morao otići, možda je bio i pravi dan za to. Zoki je imao čast i igrati sa Šurbom. – Šurba je bio moj prvi uzor. Bio je veliki radnik i borac, idealan idol za nekoga tko je tek počinjao sa stolnim tenisom. Sjećam se da mi je, kada je prvi put došao u Zadar, dao prve gume i ja sam to čuvao kao zlato. On je meni bio isto što i Modrić današnjim nogometnim klincima. Bio mi je užitak igrati s njim u paru na Igrama u Barceloni gdje smo, premda smo vodili 1-0 u setovima, izgubili od kasnijih olimpijski­h pobjednika Kineza.

Ljudi su navijali za nas. Dobio sam milijarde poruka. Nevjerojat­no je koliko smo pozitivnu sliku stvorili Šurba je bio moj prvi uzor. Bio je veliki radnik i borac, idealan sportski idol jer sam tek počinjao sa stolnim tenisom Šurba je meni isto što i Modrić današnjim nogometnim klincima Moramo biti zahvalni za ovakav impuls i moramo sport staviti u zakonske okvire

 ??  ?? Primorac u društvu nogometaša Balabana te košarkaša Planinića i Mršića
Primorac u društvu nogometaša Balabana te košarkaša Planinića i Mršića
 ??  ?? Zoran Primorac finale Svjetskog prvenstva između Francuske i Hrvatske pratio je uživo iz Moskve
Zoran Primorac finale Svjetskog prvenstva između Francuske i Hrvatske pratio je uživo iz Moskve

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia