Hrvatski pesimizam često je neosnovan
Od političkih elita treba tražiti da principi koji su sad došli u prvi plan, u prvom planu i ostanu
Poniznost može imati i negativno značenje, dok skromnost označava ponašanje bez uzdizanja ega, kaže sociolog Dragan Bagić Bile kratke ili duge, riječi imaju moć. Ona je sadržana u njihovu značenju, smislu. I zato nas riječi mogu ushititi, rastužiti, rasplakati, ustrašiti, ukopati, ponijeti, dati nam krila, ujediniti, razdvojiti, obeshrabriti, osokoliti... A ovih dana u našoj se zemlji, zahvaljujuću antologijskom uspjehu nogomene reprezentacije i zanosu koji nas je obuzeo zbog načina na koji je taj uspjeh ostvaren, nakon dugo vremena, ponovno izgovaraju neke posebne riječi koje nas podsjećaju na pomalo zaboravljene vrijednosti. Te se riječi izgovaraju da bi se opisalo kako se osjećamo, što nas je proželo, što želimo... Ponos. Zajedništvo. Duh. Optimizam. Dostojanstvo. Poniznost. Euforija. I te su riječi nadahnjujuće. Ali što je možda i najvažnije, one su i – obvezujuće. Upravo to ističe i sociolog Dragan Bagić, ukazujući na još neke nijanse, moguće zamke i odgovornost svakoga od nas prema onome što te riječi znače.
Optimizam itekako potreban
– Optimizam je zaista nešto što je našem društvu nedostajalo i uspjeh naših nogometaša donekle je vratio ljudima taj osjećaj optimizma, pa se i taj pojam počeo češće upotrebljavati. No, vidjet ćemo je li to što se događa samo prolazna faza vezana uz ovaj događaj ili će se iz svega toga razviti širi društveni optimizam koji nam je itekako potreban. Jer, najveći društveni problem kod nas danas jest rašireni i sveprisutni pesimizam koji u nekim elementima jest utemeljen, ali opet u nekim elementima i nije. I ovaj nogometni uspjeh jedan je od događaja koji nas osvještavaju da taj pesimizam ponegdje i ponekad nije opravdan – kaže Dragan Bagić koji bi navedenom popisu ovih dana najizgovaranijih riječi dodao još neke koje su se spominjale, a po mnogo čemu su važne, pa čak i presudne, a također nedostaju u našem društvu.
Nedostaje i profesionalizam
– To su profesionalizam, odgovornost i ustrajnost, upornost. I toga nam kronično nedostaje. A kada već spominjemo riječ “poniznost”, moram reći da se meni više sviđa pojam “skromnost”. Jer poniznost može imati i negativno značenje u smislu bespogovorne poslušnosti, dok skromnost označava ponašanje bez uzdizanja vlastitog ega. “Zajedništvo” pak može biti opasan pojam. Njega se često zloupotrebljava u totalitarnim sustavima kako bi se spriječile opravdane kritike na djelovanje autoriteta i centara moći. Često upravo oni pokušavaju nametnuti zajedništvo pa se onda puk na to “upeca”. Zajedništvo se ne smije pretvoriti u sprečavanje demokratske kulure, kritike, dijaloga i rasprave – pojašnjava Bagić kojem je teško predvidjeti hoće li se pojmovi koje označavaju trenutačni zanos u društvu moći čuti i u mjesecima koji dolaze: – Transformacijski potencijal postoji, ali on sam po sebi neće rezultirati promjenom pa se, nažalost, može dogoditi da sve ovo bude samo trenutačna, prolazna stvar. I zato bi bilo važno da se svi oni koji su na pozicijama na kojima se donose odluke potrude da ti pojmovi, njihova značenja i vrijednosti, i dalje ostanu prisutni. Zato na ovom događaju koji je sve to izazvao treba svjesno, planski graditi pozitivnu promjenu. Neka doza nelagode može se sad uočiti kod političara pa je ključno da ove riječi i vrijednosti ostanu prisutne u javnosti kao neka vrsta poluge za pritisak. U političkim se procesima ne bismo smjeli nastaviti ponašati na isti način već bi od političkih elita trebali tražiti da principi i vrijednosti koje su sad došle u prvi plan, u prvom planu i ostanu.