Političari moraju početi učiti od sportaša!

Svima je dobro poznato da je sport daleko više od igre, što potkrepljuju i javno izneseni podaci vezani uz Svjetsko nogometno prvenstvo i našu reprezentaciju. Odlični rezultati utjecali su na porast osobne potrošnje, produktivnost na poslu, promociju države, ali konačno i na zadovoljstvo nacije. Ne računajući pri tome šačicu razočaranih protivnika hrvatske i nacionalnog ponosa. Stoga milijunski iznosi uloženi u reklame tijekom sportskih prijenosa nisu bačen novac, a sportaši su postali plaćeniji od manekenki, glumaca ili drugih javnih osoba. Svjesni su toga i političari tako da se natječu ovih dana tko će biti više i češće u društvu nogometaša. Pri tome je za većinu od njih očigledno da su nesportski orijentirani pa svojim ponašanjem izazivaju podsmijeh i nevjericu. Dokle seže ovakvo ponašanje, pokazuje i nogometna utakmica između Vlade i zastupnika vladajuće stranke i, nećete vjerovati, namještena prvog pogotka koji je postigao predsjednik Vlade! Podsjeća li vas to na neka vremena kada su političari strijeljali medvjede kapitalce? Ili na sadašnja kada u jednoj nedemokratskoj državi čelni čovjek znatiželjno razgledava raketne komplekse, a njegovi podanici upijaju svaku riječ i precizno bilježe u svoje bilježnice. Srećom, političari prolaze i odlaze, i to brže kad poput samouvjerenih i bahatih sportaša koji podcjenjuju svoje suparnike podcjenjuju svoje birače. Tako naši trenutačni vlastodršci za potpisnike koji žele izboriti referendum koji bi omogućio demokratizaciju političke scene govore da su marginalci. To je nedopustivo i politički uopće nije mudro bez obzira o kojem je broju riječ, a osobito kada imamo na umu da je ta marginalna skupina prikupila 400.000 potpisa. O kojem je to broju birača riječ, vidljivo je bilo na dočeku vatrenih ili bolje rečeno riječ je o četiri puta dupke ispunjenom glavnom zagrebačkom trgu! Možemo istaknuti i primjer neuvažavanja dijaloga i rasprave kojom se odriče pravo na promišljanje o novom pristupu nacionalnim manjinama koji se unazad nekoliko godina svodi na politički ili etnobiznis. Šteta jer je sada upravo prilika da se iskoristi ovaj nacionalni ponos i jedinstvo te snažno krene naprijed u bolje sutra na svim područjima. Koliko su jedinstvo i zajednička atmosfera ali i poniznost i skromnost važni, svakodnevno su isticali naši nogometaši i izbornik. S vremenskim odmakom tek je sada vidljivo kakve smo promašaje imali u prošlosti. Uvodili smo u reprezentaciju nogometaše kako bi ih menadžeri lakše prodali, postavljali nesamostalne izbornike ili štitili interese pojedinih klubova. U konačnici, posve je jasno koliko znači samo jedan čovjek ili kadrovsko rješenje u kojem pravi čovjek dolazi na pravo mjesto. Hoće li iz toga političari izvući neku pouku i radikalno odstraniti one koji im podmeću nogu, koji rade samo za osobnu promociju, nemaju kapacitete i sposobnosti izvršavati postavljene zadatke… Ovih bi se dana moglo nabrojiti još pregršt primjera u koje bi se naši političari mogli ugledati, a ne se samo fotografirati s nogometašima. Ipak, želim istaknuti još samo da je vrijeme pokazalo koliko je naš izbornik bio u pravu kada je udaljio remetilački faktor u reprezentaciji. Stoga nijedan potez, ako je pravedan i ispravan, nije radikalan, nego potreban, a oklijevanje u konačnici nikome ne donosi koristi. Stoga je za nadati se da će evidentna povezanost sporta i politike rezultirati i činjenicom da će političari početi učiti od sportaša!