KONOBA: CORRADO Svjetski prvak hvata im ribu, a gosti nakon jela prste ližu
Gospođa Katica već je bila i vozačica taksija i doktorica, one koji se razvesele i ostanu do kraja vozi kući, a ako kome zatreba, previja i rane Srđan Hebar “Corrado” je restoran o kojem se govori i – na Cresu. Kultno mjesto za gurmane na ova dva otoka, turisti tu oblizuju prste nakon otočkih i kvarnerskih specijaliteta. Najbolje od najboljeg.
Važno je da je autohtono
Kako neće kad im ribu hvata svjetski prvak u podvodnom ribolovu. Riječ je o našem slavnom Danielu Gospiću. – Taj je dečko fenomenalan, on nema mana – hvale ga vlasnici restorana. A ovdje se jede: – Autohtono. Riba iz našeg podmorja, škamp kvarnerski, creska janjetina... – kažu Igor (50) i supruga Katica (49) Morin koji tu kuhaju generacijama turista. Ali, nije da samo kuhaju. Katica se sjeća anegdote: – Bila sam ja i Katica–taksi, ali i dr. Katica! Gosti ostali do kraja i “malo” popili, odvezla sam ih do apartmana. Jedna je gospođa došla s opečenom rukom, starija Talijanka, pa sam joj premotala ranu. Dolazila je, nakon toga, svaku vLoegčoer na prematanje. I zadnju veLačnegrusatgiegsla s buketom ruža i rekla: “Spasili ste me”. A meni baš taj dan bio rođendan – kaže Katica pa dodaje: – Čovjek, eto naš gost, ostavio punu torbu eura... I otišao. I ja za njim. S torbom. Prošla sam cijeli grad, tražila gdje god sam mogla, i nema ga. Nigdje ga naći. I kad sam već sva tužna krenula kući, naletim na njega u jednog pekarnici. Želio mi je dati nešto novca za zahvalu, ali ja mu odgovorila: ‘Ma ni čut!’
Imaju i svoj med od kadulje
Proizvode i svoj med od kadulje, suprug, koji je u kuhinji, zimi je ribar, a gospođa se sama brine o maslinama. – Ma sama ih ja naberem tonu – smije se Katica. Ipak, ovdje svi dolaze zbog hrane. I vina. Imaju više od 140 domaćih etiketa od 120 kuna pa naviše po butelji. Vratimo se na tanjur, na pjat. Nema što nema. Salata od hobotnice, salata od zubaca, palamida u ulju... Genijalno. Za jednu osobu – 122 kune. Ne čudi što je stalno gužva. I ovaj moj mali razgovor s gazdaricom bio je, eto, u hodu... Vrijedni su. Mnogima na Lošinju upravo o lignjama ovisi i – kućni budžet. Tko god na Lošinju ima barku, naravno i udicu, hvata ih. Cijena – 50 kuna po kilogramu pa ako bude sreće pa se ulovi stotinu kilograma lignji, eto 5000 kuna. One su jelo ovog kraja, na lignjama su mnogi odrasli. Na brudet, friganima, na gradelama... Naravno, ne patagonijskim.
U ponudi je više od 140 etiketa domaćih vina, a najniža cijena je 120 kn po butelji