Najbolji je segment filma onaj u kojem glumci uopće ne govore
Na Pulskom filmskom festivalu Anđelo Jurkas predstavio film dramaturški nepovezanih minijatura u čijem je središtu ljubav
Na Pulskom filmskom festivalu premijerno je prikazan film “Do kraja smrti” Anđela Jurkasa, načinjen od niza dramaturški nepovezanih minijatura u čijem su središtu ljubavni odnosi koji nadilaze prepreke: rasne, dobne, rodne… Kao ishodište svake od priča predstavljen je stih po jedne kultne pjesme, a film, kao i Jurkasovi raniji radovi, okuplja impresivan glumački ansambl u kojem su Leon Lučev, Judita Franković, Nikša Butijer, Bojana Gregorić, Borko Perić, Mislav Čavajda, Jelena Veljača, Ana Herceg… Neobična je ta magija kojom Jurkas okuplja najveća imena hrvatskog filma i estrade, ali nažalost uglavnom ne zna što učiniti s njima jednom kad stanu pred kameru. U tome ne pomaže ni pretenciozni scenarij prepun klišeja zbog kojih ga je teško shvatiti ozbiljno. Zanimljivo, najbolji je segment filma onaj u kojem glumci ne govore, već se dvoje posvađanih supružnika šutke vozi u autu, a njihove misli ispisuju se na platnu. To bi čak moglo funkcionirati kao kratki film, ali u gotovo dvosatnom stilskom i sadržajnom cušpajzu usred Arene simpatični se trenuci prelako gube, a ostaje tek groteska, poput prizora u kojem mlada djevojka moli svojeg starijeg ljubavnika da joj napravi dijete kojem će “istovremeno biti otac i djed”.