KAKVA BI TO KOMBINACIJA BILA – FINSKA UČINKOVITOST I SRCE VATRENO!

Stanovnicima sjevera Hrvatske koje bije glas da su hladni i suzdržani gotovo kao Finci kočnice popuste samo kada treba dočekati sportske heroje. Bilo je tako 1996. kada je u Varaždinu dočekana momčad Varteksa koja je, doduše, izgubila od tadašnje Croatije u borbi za osvajanje državnog prvenstva; bilo je tako 2008. kada je u Čakovcu dočekan srebrni olimpijac Filip Ude, a tako je bilo i u utorak navečer kada je izbornik Zlatko Dalić na Kapucinskom trgu u Varaždinu uspio okupiti, kažu neki, čak 15.000 ljudi. Za sjever je tih 15.000 kao 150.000 na splitskoj rivi. Dalić je bio i dio legendarne momčadi Varteksa koja je u Varaždinu dočekana kao da je bila prva, a ne druga pa je, eto, doživio da ga u gradu koji ga je 90-ih godina prihvatio dva puta slave kao srebrnog heroja – prije 22 godine kao veznog igrača, a sada i kao izbornika i čovjeka koji je svojom poniznošću uzdigao i povezao Hrvatsku. Slavonci su pak dočekali svoje, Domagoja Vidu, Marija Mandžukića... Uspjeh nogometne reprezentacije uspio je “natjerati” građane da izađu na ulice i odaju priznanje onima koji su im pomogli da makar na nekoliko dana zaborave brige, borbu za egzistenciju, bolje obrazovanje, zdravstvo, mirovine .... I u tome je čar sporta. Jednina postaje množina pa kao da je četiri i nešto milijuna Hrvata trčalo po Rusiji s njih 11. Kad operna diva Evelin Novak opet osvoji pozornicu u Berlinu, nitko neće reći: “Uf, kako smo dobro otpjevali ovu ariju”, kad informatički olimpijci osvoje zlato, nitko neće reći: “Rastavili smo Kineze na proste algoritme”, kad Mate Rimac predstavi C-Three, nitko neće reći: “Kako smo ga samo lijepo sastavili”, no svi se mogu poistovjetiti s uspjehom sportskih kolektiva. Kako smo majstorski nadigrali Argentince! Da se ovih dana mjerila sreća, Hrvatska bi s 82. mjesta, koje je zauzela u ovogodišnjem UN-ovu izvješću o najsretnijim zemljama svijeta, vjerojatno s trona skinula i hladne Fince. Uostalom, pa tih Finaca nije ni bilo u Rusiji!? No, UN-ov barometar sreće mjeri poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost spolova, sustav obrazovanja i štošta drugo, a ne uspjeh nogometne reprezentacije. Šteta... I zato, neka ovaj osjećaj potraje što dulje. Uz maštanje o tome kakva bi to kombinacija u upravljanju zemljom bila, ta finska učinkovitost i naše srce vatreno.

UN-ov barometar sreće mjeri poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost, obrazovanje... štošta drugo, a ne uspjeh nogometne reprezentacije. Šteta!