Vodu je onečistio netko iz vodovoda podmazujući crpku uljem
Varaždinski gradonačelnik osuđen zbog pogodovanja poduzetniku Davoru Patafti
Čehok i njegovi suoptuženici solidarno moraju vratiti i oko pet milijuna kuna za koliko je, prema optužnici, oštećen Grad Varaždin Ivan Čehok do jučer je bio jedan od hrvatskih gradonačelnika koji je na tu funkciju na posljednjim lokalnim izborima 2017. izabran unatoč sudskim postupcima koji se protiv njega vode. No od jučer je Čehok, gradonačelnik Varaždina, koji je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od dvije godine zatvora, i to zbog načina na koji je u svojem ranijem mandatu vodio taj grad. Osim njega još su optuženi Davor Patafta, varaždinski poduzetnik koji je u međuvremenu postao varaždinski gradski vijećnik, Tomislav Kezelj, Narcisa Huljev, Hrvoje Vojvoda, a optužene su i Pataftine tvrtke T7 Grupa d.o.o., T7 Vis d.o.o. i Winair d.o.o.
Dugotrajan postupak
Riječ je o postupku koji je počeo 2011. kada su Čehok, Patafta i ostali uhićeni. Iz istražnog zatvora izašli su nakon mjesec i pol položivši jamčevinu, a Čehok je dao i ostavku na mjesto gradonačelnika Varaždina. Sedam godina nakon uhićenja u postupku u kojem je suđenje počelo u veljači 2015. izrečena im je nepravomoćna presuda. Sutkinji Tanji Pavelin trebalo je gotovo sat vremena da pročita činjenični opis optužnice i odluku o kazni, a za to vrijeme Čehok, N. Huljev, Vojvoda i Kezelj, koji su se za razliku od Patafte pojavili na objavi, izricanje presude slušali su bez ikakvih reakcija. Za Čehoka, Pataftu i Kezelja objava presude počela je sjajno jer su nepravomoćno oslobođeni optužbi za prvu i najopsežniju točku optužnice. Tom se točkom Čehoka teretilo da je od 2008. do 2011. kao predsjednik Gradskog poglavarstva, odnosno gradonačelnik Varaždina zlorabio svoj položaj omogućivši Pataftinoj tvrtki Vis d.o.o. da dobije posao zbrinjavanja komunalnog otpada. USKOK je u optužnici naveo da ta tvrtka za to nije bila osposobljena te da su posao dobili bez javnog natječaja, odnosno mimo Zakona o javnoj nabavi. Naveli su i da je bila riječ o poslu vrijednom 148,6 milijuna kuna te da je na koncu Grad Varaždin tim poslom oštećen za 7,4 milijuna kuna. Obrazlažući zašto ih je u tom djelu oslobodila, sutkinja Pavelin navela je kako je sudsko vijeće smatralo da tu nije bila riječ o dogovoru između Patafte i Čehoka. – Od početka je sporno bilo je li se trebao primijeniti Zakon o javnoj nabavi. No vijeće je smatralo da je tu trebalo promatrati širu sliku i sve što se oko zbrinjavanja otpada u to vrijeme događalo. Tvrtka koja je sudjelovala u izradi plana za zbrinjavanje otpada takve je planove radila za područje cijele Hrvatske. Gradsko vijeće Varaždina odluku o zbrinjavanju otpada donijelo je na temelju plana koji je izradila ta tvrtka, a oni su naveli i da je Vis d.o.o. jedini na tom području osposobljen za taj posao. Uz to, članovi poglavarstva koji su ovdje svjedočili kazali su da Čehok nije radio pritisak na njih da odluče u korist tvrtki Davora Patafte. Kazali su i da nije radio pritiske ni vezano uz druge odluke koje su donosili. Zbog toga je vijeće smatralo da se ovdje nije radilo o dogovaranju između Čehoka i Patafte – kazala je sutkinja u obrazloženju. Što se tiče ostale četiri točke optužnice, koje su se odnosile na zamjene zemljišta između Grada Varaždina i tvrtki Davora Patafte, gradnju POS-ovih stanova te uzimanje u zakup prostora na varaždinskom aerodromu, svi optuženici, osim Hrvoja Vojvode, proglašeni su krivima. U nekim dijelovima neke od Pataftinih tvrtki oslobođene su optužbi, dok su u drugim dijelovima proglašene krivima. Na koncu, sudsko vijeće izreklo je pojedinačne kazne koje su pretvorene u jedinstvene.
Kažnjene i tvrtke
Čehok je tako nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora, Patafta na godinu i osam mjeseci zatvora, a Narcisa Huljev na djelomičnu uvjetnu kaznu od godinu i pol zatvora. Od izrečene joj kazne devet mjeseci mora provesti u zatvoru, a preostalih devet zamjenjuje joj se uvjetnom kaznom uz rok kušnje od pet godina. Novčane kazne izrečene su dvjema Pataftinim tvrtkama koje zajedno moraju platiti kaznu nešto manju od pola milijuna kuna. Osim toga, optuženici u osuđujućem dijelu presude solidarno moraju vratiti oko pet milijuna kuna, za koliko je po tim točkama oštećen Grad Varaždin. U odnosu na štetu u oslobađajućem djelu presude, koja iznosi oko 7,4 milijuna kuna, Grad Varaždin upućen je u parnični postupak. Optuženicima je sud olakotnim cijenio što nisu osuđivani i dugotrajnost postupka, a pri odluci o kazni, kazala je sutkinja Pavelin, sud se vodio trenutačnom politikom kažnjavanja koja se provodi na našim sudovima.