Ljubav prema svom narodu i domovini nema cijenu

Zastor je spušten, glumci su pobrali zaslužene ovacije, publika je napustila arenu. Ostaje osjećaj zadovoljstva, a trajno će biti zapisano da je Pepeljuga obula srebrene cipelice, zlatnog sjaja. No da nam konfeti ne bi prekrili sve naše slabosti, valja se već sada na njih osvrnuti imajući na umu da su činjenice i objektivnost njihova tumačenja prijeko potrebni, ne zbog jučer, već zbog sutra. Mi smo doprvaci svijeta, pa će se naše igre i ponašanja doma i vani mjeriti drukčijim aršinom nego do sada, a sve do Rusije nismo se u tom pogledu imali čime previše ponositi. Uspjeh u Rusiji krov je našeg rada, igara i rezultata. Najveći smo dio kvalifikacija bili prvi, a potom u finišu lom. Zašto? Nisam pozvan dati odgovor. Ipak podsjećam, znamo tko je Pepeljuga, znamo tko je princ, a tko je/su zle maćeha/e? To su neki “vrhunski” političari, sportski ne/djelatnici, bivši izbornici (fićo i Ferrari), treneri, pa čak i igrači, novinari, kojima Hrvatska nije bila, a niti je sada iznad svega. Sada pišu panegirike ili su u mišjim rupama. Tuđe uspjehe zbog jala teško probavljaju. Izbornik Čačić je u Francuskoj u grupnoj fazi proglašen najboljim izbornikom, zbog izvrsne igre reprezentacije, a onda nesretan poraz od Portugala (budućeg pobjednika), i bi “razapet”. To su činjenice, ne obrana g. Čačića. Možemo li pretpostaviti što bi bilo s g. Dalićem da smo ispali u grupnoj fazi? Takve se stvari nam ne bi smjele više događati. Hrvatski je dres iznad svih igrača, izbornika, sportskih djelatnika, trenera u reprezentaciji i klubovima. Sportski novinari trebaju objektivno prenositi i pisati ne skrivajući emocije, hvaliti i kritizirati, a ne napadati osobnost. Domoljublje, znanje, htijenje, izvrsno vođenje te poniznost temelj su srebra u Rusiji. Jesmo li svega toga imali i prije? Zašto su od nas svi zazirali. Zbog idiota i “umjetnika” u crtanju prekriženih linija. Zašto smo bili toliko kažnjavani, čak nam je prijetila i diskvalifikacija. Tada bismo bili lišeni svih ovih prekrasnih doživljaja. Gospodo Plenkoviću i Božinoviću, lopta je u ”vašim nogama“. Locirajte, identificirajte i eliminirajte taj tumor. Naši nogometaši-milijunaši pjevaju nam: “Nije u šoldima sve...“Pa što nam poručuju? Ljubav prema svom narodu i domovini nema cijenu. Čitamo da su pobijedile europske momčadi na ovom prvenstvu. Pogrešno. Pobijedili smo samo mi, i afrički igrači u velikim nacijama. Vidjeli smo da su velika igračka imena poniknula iz najveće bijede, prodali svoje znanje i umijeće u zemljama EU. Zbog toga njihovo domoljublje nije, za razliku od našeg, iz srca, već iz želuca. Vidim da se govori o novom nacionalnom stadionu. Opet pogrešno. Pun je svijet velebnih stadiona, a rezultati? Premijeru, pa vi ne čujete što narod poručuje. Oni žele svoju reprezentaciju češće u “svom” dvorištu. U Splitu, Rijeci i Osijeku. Osposobimo te stadione da ne budu ruglo, ni velebna izdanja bez gledatelja. Ako bi planirani stadion bio u Zagrebu, to bi bio još jedan udarac Splitu, najsportskijem gradu na svitu, i dodatni crv trvenja sjevera i juga, a upravo vam je to veći zadatak – jačanje unutarnje kohezije nego na npr. Istanbulska konvencija.