Nakon prvog kilometra, zasad, nema mane
Testiranje automobila nije baš posao gdje sve ide glatko. Konkretno, prvi problem, je i najosnovniji – Kako do auta? Nije tu dole ispred zgrade na parkiralištu. Dacia Duster je u Dubravi, a testni vozač, trenutno u – Prečkom. Zoveš frenda, njegovu ljubavnicu (OK, nju ne zoveš), kolegu s posla, nigdje nikog. Jedan na moru, drugi u Imotskom, treći... I kako do auta? Jednostavno rješenje – sjedneš na bicikl, pa na drugi kraj grada po Dustera. Ali, nije ni to tako glatko. Jer, tvoj bicikl je – kod trećeg frenda. – Moramo se naći, da mi vratiš moj bicikl, na pola dana samo... – zoveš. Problem riješen, kava i – put Dubrave, u Baotić. Na dva kotača. Portir pričuva bicikl, fer je čovjek, a ti u garažu po auto. – Dečki, iz Večernjeg lista sam, došao sam po Duster – veliš. Izađete na parkiralište, a na njemu sami Dusteri. Jedan do drugog. – Koji je tvoj? – pitaju iz garaže. – Nemam pojma. Jedan, plavi, ovaj sa slike, zasvijetli žmigavcima i da znak ‘Tu sam’. Pa da vidimo, test može početi... Ne. Ne može. Treba ugurati bicikl u auto. Spustiš sjedala, digneš bicikl, gurneš bicikl, spustiš vrata prtljažnika. Glatko, kao da si u gepek ubacio tetrapak mlijeka. Nakon skoro četiri sata otkako je akcija testa počela na drugom kraju grada kreće – vožnja. START–STOP gumb. Stisneš. I auto se pali. Ključ–kartica je negdje duboko u džepu, Dacia zna da si ti trenutni vlasnik. Gazda. Da nema šale, da sad kreće akcija. Benzinski motor, vidi se odmah po crvenim cajgerima. Zvuk tih. Mahneš portiru, i na cestu. Avenija Dubrava. Lijepo se sjedi, auto je visok, unutra kožni volan, malo deblji, onako baš kako treba biti. Mjenjač radi glatko. Renault je to. Ma i na staklima piše Renault. I žmigavci su iz Clija i Lagune. Gumb za pokretanje isti. Navigacija ista. Sve isto. Osim loga. Vozi se isto. Mekano, lagano, klizi tu pokraj ZOO–a. I onda prvo iznenađenje, negdje oko ‘pimpek–placa’, na skretanju za Rebro. Baciš pogled na retrovizor, jer se prestrojavaš, a ono – narančasta lampica. Upozorava – netko je u mrtvom kutu. U Daciji?! Genijalno! Tako nešto predstavio je, ima već neko vrijeme, baš Volvo, i na cesti u švedskom Göteborg u nesvijest smo padali od tog genijalnog izuma. Sad ga ima i – Duster. Bravo. Test će se, a danas se radi tek o kilometru vožnje, brzo završiti, jer destinacija je – kafić Mimice u Maksimiru. Kraj rotora za Rebro treba automobil i sparkirati. I brzo se osmjehne lijepo parkirno mjesto, taman za njega, staviš mjenjač u R i ostaneš u čudu. – Ima i kameru za parkiranje unatrag... Bravo. Ostao je još jedan problem, što ako netko provali, jer bicikl je na stražnjem sicu. Ideš vidjeti koliko se vidi, riječ je o biciklu koji košta par tisuća kuna, no bicikl se ne vidi! Zatamnjena stražnja stakla. Eto, nakon prvog kilometra, sami plusevi. Cijena? 124.000 kuna. Ne treba ga ni zaključavati, jer eto, on se kad odeš par metara dalje, zaključa sam. Kako se ponaša na cesti, za tjedan dana…