20. srpnja Otkopava se istina o ‘antifašistima’

Čitam kako su u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Zagrebu bageri i policija, traže se kosturi 300 ljudi koje su partizani ubili 1945. U vijesti se kaže da se desetljećima spominje kako je upravo ondje jama s 300 posmrtnih ostataka zarobljenika i ranjenika koje su partizani ubili u svibnju spomenute godine. Zapravo mi je mučno čitati takve naslove i vijesti, kao da takvim tekstovima i prekapanjima po kostima vrijeđamo ratne žrtve. Ali to je neizbježno, jer i u stvarnom i u simboličnom značenju istina o partizanima i njihovim zločinima desetljećima je bila i uvelike ostala pod zemljom. A i podosta je ljudi tamo želi i ostaviti, u mraku zaborava. Jer to iskapanje je i iskapanje zločina koje su činili Tito, njegova vojska i poslijeratna vlast. Posve je nepojmljivo danas iznad tih skrivanih grobnica slaviti Tita i druge “antifašiste” koji su ih punili ubijenim ljudima. Iz tih grobnica otkopava se i istina o antifašizmu koja ga niječe. Pa ih “antifašisti” zaobilaze u širokom luku. U stavu o Titu političara Bernardića, Beljaka, Glavaševića, ili povjesničara Jakovine, Krasića, Goldsteina nikad neće vidjeti činjenice o Titu, antifašizmu i antifašistima, nego samo luk u kojem ih zaobilaze. A u povijesnoj istini tih lukova nema, ona je zaobilaženju suprotna.