MI SMO GEJEVI I ŽELIMO UDOMITI DJECU U HRVATSKOJ U DOMOVIMA JE 850 DJECE KOJU NITKO NEĆE, ALI UD
KPiše: ROMANA KOVAČEVIĆ BARIŠIĆ ad je Zakon o udomiteljstvu početkom srpnja bio na prvom čitanju u Saboru, zastupnici iz nekoliko stranaka upozorili su kako taj zakon izostavlja životne partnere kao moguće udomitelje. Navedeni su samo bračni i izvanbračni parovi, premda imamo Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti spolova, a svi ti zakoni upućuju na izjednačavanje prava životnih partnera s bračnim i izvanbračnim parovima te zabranjuju diskriminaciju po osnovi bračnog i obiteljskog statusa kao i prema spolnoj orijentaciji. Osim zakona, imamo i ljude koji žive u istospolnim zajednicama i žele udomiti djecu. Večernjak prvi put ekskluzivno donosi tri priče istospolnih parova koji žele udomiti djecu.
Već se brinemo o djeci
Marina Milković, 30-godišnja je psihologinja iz Zagreba. Živi s partnericom Petrom Gluščić Puljek, koja završava studij i radi. – Već nekoliko godina razmišljam o tome kako pomiriti želju za brigom o djeci i činjenicu da sam lezbijka – počinje svoju priču. Tu je odigrala njezina profesionalna vezanost sa sustavom socijalne skrbi pa je udomiteljstvo prepoznala kao najbolju opciju. – Mislim da ima dovoljno djece koja svoja djetinjstva žive sada, a ovo društvo im za to ne osigurava uvjete. To su djeca koja žive na rubu siromaštva, djeca izbjeglica čiji je život na čekanju dok se netko ne sjeti organizirati kvalitetnu integraciju, djeca s nekim oblikom invaliditeta bez pravovremene i adekvatne zdravstvene skrbi, a tu su i djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ono što o sebi danas znam je da želim pružiti siguran dom i obiteljsko okruženje za jedno ili dvoje djece, neovisno o njihovoj dobi, koja žive izvan biološke obitelji – jasna je Marina, pa ističe: – Nije mi važno hoće li me se zvati “mama” ili “Marina” ili nekako drukčije, nije mi bitno hoće li netko imati oči ili karakter na mene, niti