I VATERPOLO BI TREBAO IMATI KULTNI STATUS, A JEDVA GA ZAMJEĆUJU

Ovih se dana vaterpolska reprezentacija Hrvatske bori za medalju na Europskom prvenstvu u Barceloni. U četvrtfinale su se probili izravno. Nije to slučajno jer tu se radi o svjetskim prvacima. Titulu svjetskih prvaka izborili su prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj kada su naši reprezentativci koje vodi Ivica Tucak pobijedili snažnu reprezentaciju domaćina. Nakon povratka u domovinu za naše junake iz bazena organiziran je doček na središnjem zagrebačkom trgu. Iako je bilo vruće ljeto, dočekalo ih je nekoliko tisuća ljudi. Jedan od ljepših kasnijih dočeka organiziran je i u gradu vaterpola Dubrovniku. Zašto u kolumni koja se uglavnom bavi kulturom i kulturnim pitanjima pišem o sportu, i to o vaterpolu? Pa upravo zbog kulture navijanja i kulture medijskog praćenja nečijeg sportskog uspjeha, a onda i kulture političkog praćenja sporta. Ne želim uspoređivati vaterpolo i nogomet. Ne želim uspoređivati nedavno rusko Svjetsko prvenstvo u nogometu i ono mađarsko lanjsko u vaterpolu. Ne želim čak uspoređivati ni vaterpolsko zlato i nogometno srebro jer je i to zapravo neusporedivo. Ali, za zemlju poput Hrvatske u kojoj je vaterpolo jedan od nacionalnih sportova u kojem smo postigli velike uspjehe vaterpolska reprezentacija morala bi imati kultni status, ništa manji nego ona nogometna. Na žalost, takav kultni status nema. Za to ima puno razloga. A ja ću spomenuti samo jedan. Populizam naših političara (doduše ne svih) koji, hoćemo li to priznati ili ne, ipak imaju i te kakav utjecaj na javno mnijenje. Kada su lani naši vaterpolisti postali svjetski prvaci, tko ih je to dočekao na Trgu bana Jelačića? Doduše, mora se reći da je na finalu u Budimpešti bio premijer Andrej Plenković s nekoliko ministara. A državnu vlast na glavnom trgu predstavljala je neupitna Janica Kostelić, legendarna olimpijska prvakinja i državna tajnica za sport. Bio je tu i nezaobilazni gradonačelnik Milan Bandić, koji doista ne dijeli sportove na one velike i one male. I proslavljeni vaterpolski trener Ratko Rudić. A kada su prije tjedan dana naši doista sjajni nogometaši došli na trg, u gradskoj kavani gurali su se i predsjednica Republike i predsjednik Sabora i predsjednik Vlade. I cijela bulumenta političara. Puklo bi im srce od sreće da ih je netko pustio na glavnu pozornicu, ali tamo nije bilo mjesta za njih. No, nisu se žalili. Ionako su zbog Dalićeve ekipe dobili i previše potpuno nezaslužene reklame i poput predsjednice svjetla reflektora usmjerili isključivo prema sebi, a ne prema sportu i sportašima. Jer, što će jednom Luki Modriću predsjedničine suze i predugi zagrljaji posuđeni iz meksičke sapunice? I dok ovih dana nogometno svjetsko srebro dobiva nove trilerske produžetke, a dočeci nogometašima organiziraju i u rodnim mjestima njihovih punica, pobjede vaterpolista jedva se i registriraju. Tako vam je to u maloj zemlji velikih snova.