Tko želi rintati u dvije smjene za 18 kuna po satu?

Nakon članka u jučerašnjem Večernjem listu, mišljenja sam da bi ga trebalo potkrijepiti primjerom: U Zagrebu i diljem Hrvatske postoji tvrtka koja ima lanac dućana manjih i većih, pa je tako i u Zagrebu. Djelatnice jedne od tih prodavaonica mi kažu da je njihova satnica 18 kuna, pa izračunajte kolika je to mizerna plaća za mjesec dana rada, manja nego prosjek u Hrvatskoj. Za tu plaću one trebaju prodavati na pultu za salame i sireve, pecivo i kruh, raditi na blagajni i istovarivati robu, te ju same slagati u skladište dućana. Organizacija rada je takva da u mnogim slučajevima djelatnica dućana sama radi sve navedene poslove u jednoj smjeni, jer nema radne snage. Često djelatnica sama odradi i dvije smjene jer nema tko raditi, a uprava tvrtke se pravi da ništa ne zna. Na ulazima u takve dućane postoji oglas da se traže prodavačice, ali se za takvu plaću, za puno radnih zadataka, nitko se ne javlja, a to je isto bitno, djelatnice ne rade samo tri dana u godini, za Uskrs, Božić i Novu godinu. Sve ostale dane moraju raditi. Roba koja se dobro prodaje dolazi u dućan, ali uprava namjerno ne da šifru za blagajnu, kako bi se ista mogla prodavati i roba biva vraćena. Očito je da uprava navedene tvrtke namjerno uništava tvrtku, koju će poslati u stečaj, radnice na ulicu, a oni će punih džepova nastaviti negdje raditi. Iz svega navedenog se vidi pravi razlog “manjka” radnika. Radnika ima, ali uvjeti rada i male plaće nikoga ne privlače. Zato se radije zapošljavaju u inozemstvu, gdje je zarada puno veća i uvjeti rada su puno bolji i humaniji.