“Pristojan momak, a lud u mozak”

Na konferenciji u Bruxellesu, Trump se činio vrlo pristojnim. Čestitao nam je na pobjedi u utakmici s Engleskom. Šarmirao je novinare, pokazavši im bolju stranu. Ali to ne mijenja činjenicu da je njegova europska turneja postajala sve luđa, kulminiravši u

Ovako iz prve ruke – preciznije: iz trećeg reda prepune dvorane za press konferencije na summitu NATO-a u Bruxellesu prije dva tjedna – predsjednik Trump je sasvim pristojan momak… A lud u mozak, da se tako pjesnički izrazim (pjesnički, u smislu pjesme splitskog The Beat Fleeta). Press konferencije nisu nešto što ovaj američki predsjednik redovito organizira. Klasičnu samostalnu pressicu Trump nije u Washingtonu imao skoro godinu i pol dana. Imao je pressice s drugim državnicima. Redovito daje kratke izjave, ponekad i kroz odgovore na tzv. urlajuća pitanja, odnosno pitanja koja novinar postavi tako što se zadere iz pozadine grupe (sačinjene mahom od snimatelja ali i ponekog “pool” novinara) pripuštene u Ovalni ured na nekoliko sekundi da snimi kakvo rukovanje ili potpis nove uredbe. Ali, generalno, predsjednik Trump ne drži samostalne press konferencije onoliko koliko se očekuje od američkog predsjednika. I akreditirani dopisnici koji čine “novinarski korpus” Bijele kuće nisu baš sretni zbog toga. Zbog toga su toga dana na NATO summitu u Bruxellesu odmah digli

Trumpov nastup s Putinom u Helsinkiju jedan je od najnižih trenutaka američke diplomacije u povijesti

stampedo čim se medijskim centrom pročulo da je predsjednik Trump odlučio održati neplaniranu press konferenciju. Kad smo se svi smjestili i utihnuli do one razine decibela u kojoj postoji samo tipkanje po tipkovnici ili touch-screenu mobitela, začuo se službeni najavljivač: “Ladies and Gentleman, the President of the United States”. Trump se pojavljuje iza zavjese na pozornici desno. Hoda polako. Ima nešto u tom geganju što podsjeća na boksačke zvijezde u hodu do središta ringa. Pred novinarima u NATO-u Trump je pokazao svoju bolju stranu. To je čovjek koji zna šarmirati, kad to želi. Koji se zna držati pozitivne poruke. Zna biti konstruktivan (opet: kad to želi). Pristojan čovjek, kao što smo vidjeli kad je ljubazno prekinuo moje pitanje, čim je čuo da sam iz Hrvatske, da bi čestitao na pobjedi hrvatske nogometne reprezentacije protiv Engleske. Poznatoj novinarki iz Bloomberga, nakon što se pristojno predstavila, prijateljski je uzvratio: “Da, nakon svih ovih godina, znam (tko si, op. a.), Margaret. Izvoli…” Nije to bio onaj neprijateljski raspoloženi Trump koji prekida novinarska pitanja odmah u startu da bi novinara ili medijsku kuću okarakterizirao kao lažove. Bio je to prijateljski raspoložen Trump. Toliko pristojan da mi je jedan iskusni austrijski kolega kasnije priznao da mu je po prvi put postalo jasno kako je Trump osvojio svoje birače i simpatizere na predizbornim skupovima: neposredan je, snalažljiv, a kad je pritom i pristojan i šarmantan tad lako osvaja publiku. Nisam se baš složio s Austrijancem, moj je dojam ipak kao stih u pjesmi TBF-a. Potrebna je doza ludosti da, kao trenutni okupant institucije američkog predsjednika koja je osmislila i razvila NATO, dođeš na NATO summit i započinješ rečenice s: “Kakva korist od NATO-a”… Potrebna je doza ludosti da započneš svoje sudjelovanje na NATO summitu onakvim doručkom s glavnim tajnikom saveza, tijekom kojeg, pred TV kamerama, verbalno napadaš jednog od dva najvažnija kontinentalna saveznika žešće nego što bi to učinio najljući neprijatelj NATO-a. Potrebna je doza ludosti da tako započet summit završiš onakvom press konferencijom s pomirljivim porukama, kao da se nikakvo divljanje nije dogodilo, i da nakon ugnjetavanja Njemačke (upućeni izvor VL-a kaže da je Trumpovo kritiziranje kancelarke Merkel za stolom bilo brutalno i zaista teško za slušati) padneš u raspoloženje umiljavanja Njemačkoj (Trump je na rastanku grlio Merkel uz: "Angela, ti znaš da te volim”). A Bruxelles je bio tek početak Trumpove ovoljetne europske turneje, koja je postajala sve luđa sa svakom novom stanicom, da bi kulminirala jednim od najnižih trenutaka američke diplomacije u povijesti: press konferencijom nakon susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Helsinkiju, na kojoj se Trump svrstao uz Putinove laži i protiv sigurnosnih institucija svoje države, čiji je Ustav prisegnuo štititi. Bio je to jedan od najnižih trenutaka američke diplomacije i zbog naknadnog, nakaradnog ispravka: Trump je, naime, po povratku u Washington objasnio da je greškom upotrijebio riječ “would” umjesto “wouldn’t” kad je pred Putinom rekao da ne vidi zašto bi Rusija bila ta koja je organizirala i izvela hakerski napad na američku demokraciju tijekom prošlih predsjedničkih izvora. Htio je, ispravio se, reći da ne vidi zašto Rusija ne bi bila ta. Američki predsjednik, Ladies and Gentlemen, u svom “piškit ću, kakit ću” izdanju.