Nije nama problem Thompson već zabrana diranja u “svete krave”

Hrvatski san nije potrajao. Već u prvu mamurnu zoru javnost se podijelila zbog nastupa Marka Perkovića Thompsona na dočeku nogometaša i njihove srebrne medalje, za nas, zlatnog sjaja. O pjevaču bruje i strani mediji poput Newsweeka ili Financial Timesa, pa i konzervativni njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung koji Thompsona opisuje kao “desnoradikalnog ljigavca i glorifikatora fašizma”. Pritom, ugledni Newsweek iznosi prijesnu laž da je Perković svoj nastup započeo vičući ustaške bojne poklike, a nije. Uistinu, javni prostor zagušen je lažnim vijestima, famoznim “fake newsom” koji je zapalio na “desne” i “lijeve” polariziranu i ionako zapaljivu domaću javnost. Pritom, u raspravi koja se vodi u medijima i na društvenim mrežama izmaglile su neke gole činjenice. A činjenice govore kako je na Trgu otpjevao pjesmu “Lijepa li si”, neslužbenu himnu hrvatske nogometne reprezentacije te pjesmu “Geni kameni”, u čijim stihovima nema ničeg što bi i mirisalo na ustašluk koji mu se pripisuje. Dakako, kritike se odnose na “minuli rad” gdje mu se spočitava poklič “za dom spremni” u pjesmi koju je spjevao svojim Čavoglavama tijekom Domovinskog rata, kao odgovor na “Bit će mesa klat ćemo Hrvate” usred Vukovara i slično, no kako mu sudska praksa i dalje dopušta njeno izvođenje, zašto je ne bi pjevao? Spočitava mu se i audio snimka na kojoj navodno pjeva “Jasenovac i Gradiška stara” za koju nikada nije utvrđeno da je izvodi upravo Thompson već je, kako se priča u medijskim krugovima, riječ o pjevaču s gotovo identičnim glasom. No, isto tako, vrlo su jasne aluzije da je u pjesmi “Ljutu travu na ljutu ranu” Thompson preuzeo upravo dosjetku poglavnika Pavelića, što mu hrvatska ljevica neće oprostiti, kao što za razliku od desnice mu ne zaboravlja ni utaju poreza od milijun i kusur kuna, što si nijedan domoljub ne bi smio dopustiti, kao ni činjenicu da je ne tako davne 2009. želio ranjenoj Škabrnji naplatiti 25.000 eura za pjevanje, kao i nepjevanje za HDZ koje sud vjerojatno nikada neće dokazati jer se za takve rabote, dakako, nisu izdavale fakture. Bi li Thompson samome sebi olakšao da je usred koncerta svojedobno zagrmio prema onoj zabludjeloj djeci što su se uresila crnim kapama s ušastim “U”, pa od njih zatražio da ih promptno poskidaju jer štete i sebi i njemu i međunarodnom ugledu Hrvatske koji se sada propituje? Zasigurno bi, no samo on zna zašto to nikada nije učinio. Na taj način, ostavio je puno prostora za spekulacije pa i za kritički odmak mahom lijeve ideološke polutke u društvu, kojoj nitko ne bi smio oduzeti pravo na promišljanje i stav o svemu što Thompson predstavlja. No, nije nama problem Marko Perković. Budemo li branili iznošenje mišljenja o “svetim kravama” kao što su Thompson ili pak reprezentacija, podjednako kao i propitivanje broja žrtava u Jasenovcu, i pritom prijetili ljudima koji ne misle kao mi, onda imamo puno veći problem. A lijepo nam je rekao francuski filozof Voltaire još u 18. stoljeću: “Ne slažem se ni s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da je izgovoriš”.

Još u 18. stoljeću Voltaire je rekao: “Ne slažem se ni s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da je izgovoriš”