Turiste na otoku dočekuje političar na benzinskoj crpki
Mali čovjek može nešto napraviti, kaže Josip Plazibat, zato se i kandidirao za Skupštinu Zadarske županije, a njegova lista dobila je 3712 glasova i osvojila dva mjesta Političar s benzinske, koliko poznajete takvih? Postoje li takvi uopće? Ima ih! – Vjerojatno sam jedini vijećnik koji zna pomusti ovcu i napraviti sir – smije se Josip Plazibat (41). Kod njega smo na poslu na Ininoj benzinskoj postaji na rivi, pokraj hotela “Loža” u središtu Novalje.
Radi noćne smjene
– Kad su na otoku vidjeli moje predizborne plakate za izbore za skupštinu Zadarske županije, a znali su me kao čovjeka koji na benzinskoj više od desetljeća i pol toči gorivo, rekli su: “Sad ćeš nas ostaviti, ideš u politiku...” Ali, nakon izbora, a moja je lista dobila dva mjesta u Skupštini Zadarske županije, evo mene i dalje tu. Radim i dalje! Točim gorivo turistima, prodajem djeci sladoled, čuvam novčanik kad ga netko ostavi, plin u boci stavljam ljudima u prtljažnike automobila... Ili sam tu na rivi ili gore na Špitalu. Bez ovih ljudi ne bih mogao – kaže Plazibat. I noćne smjene? – Naravno. Koliko su glasova dali susjedi? – Pet posto dobili smo u Zadarskoj županiji, 3712 ljudi dalo je glas mojoj listi. Nije malo. Stranka? – Živi zid, želim dati šansu mladima... A što je rekla supruga? – Kad je čula da krećem u politiku, moja Rajna pitala je u čudu: “Zar još i to”, jer od malih nogu ja sam muzao ovce u Kolanu, s majkom Cecilijom radio sir koji je vrlo poznat. Hvatao sam ribe na koćarici – osliće, škampe, trlje, muzgavce, pa se bavio poljoprivredom, stočarstvom, ma svašta... I vidio sam što mom susjedu, što našim malim ljudima treba, što ih muči. I pokušao... Selimo se u kafić, u “Gaudino”, smjena mu je završila. – Često se zna dogoditi da moram tražiti šefa da mi da slobodan dan jer moram u Zadar na sjednicu Skupštine. I izađu mi u susret – kaže. Zašto politika? – Mora čovjek pokušati napraviti nešto za svoj kraj – kaže pa dodaje: – Vidio sam da ja, mali čovjek, mogu napraviti nešto korisno. Moj prijatelj iz Korenice ostao je udovac sa šestero djece bez riješena stambenog statusa. Bio je podstanar. Pomogao sam mu da se za njegov slučaj čuje, da dobije
mjesto za život kakvo zaslužuje. Klinci su nedavno bili i u Zatonu prvi put na moru. Ljudi, stvarno se može pomoći! – kaže Plazibat. Josip je prvi čovjek kojeg turist vidi kad dođe na kopno. Ovdje gorivo toče jahte, gumenjaci, oni koji dolaze na otok morskim putem. – Turistima govorim gdje je pošta, gdje bankomat, gdje restoran, a gdje ljekarna... Brinem se o tome da uživaju na mom Pagu – dodaje Plazibat. – Kad čuju da sam s otoka, da živim u Kolanu, svi kažu “blago tebi”, pa spominju more, Zrće, sir, janjetinu. I znaš što? Zapravo dobro oni govore! Blago meni, ali treba to znati iskoristiti. Život je na otoku i lijep, ali i surov i težak. Što nedostaje Novalji? – Apartmana ima dosta, previše. Samo se oni grade. A nama treba dobar hotel, tu se nešto sad događa, ali trebaju nam osnovne stvari – bazen, teniski teren, igralište. Nešto što će ljude privući.
Dalić kod mene toči gorivo
A Zrće? – Nije u njemu problem, po njemu smo postali brend. Mladi vani itekako znaju za Hrvatsku baš zbog te naše plaže. Čipka, sir, janjetina, sad i Zrće. Kako su sad zbog nogometa za nas čuli u cijelom svijetu, tako mnogi mladi već znaju za nas baš po Novalji. Možda nisu bili, ali znaju da se ovdje dobro zabavlja. I to nam je plus. Pa ja sa svojim sinom i kćeri odem na Zrće. Popijemo piće, pojedemo sladoled. A kako bi moglo biti bolje? – Sve imamo, samo trebamo znati iskoristiti. A ne treba nam puno, samo sreća i sigurnost malog čovjeka. Sve je u te dvije riječi. Uostalom, tu na otoku, kad izađeš iz stana, ni ne znaš jesi li ga zaključao. Ima li kakva anegdota s posla? – Zlatko Dalić miljenik je mjesta, plakati zahvale po cijelom su gradu. A zna on često doći k meni, natočiti gorivo u svoj skuter... Ostajete raditi na benzinskoj postaji i dalje? – Naravno! Dokle god budem mogao...
Neće priča o Zrću trajati zauvijek, možda i ostane, ali priroda će i dalje privlačiti turiste
I smještaja ima, tko želi unajmiti apartman, tu može birati što god poželi. Mnogi su Zagrepčani ovdje kupovali male stanove upravo ne bi li imali kamo pobjeći na koji dan od svakodnevice i na otoku uživati. Šetnja, vino, sir, janjetina, pizza, pa tko što voli. Ma idealno. Eto, domaći će u Kolanu reći: – Ostavim otključanu kuću i odem u dućan. Ili dijete se igra ispred kuće na cesti, bezbrižno... Primjera radi, u Šimunima je jedna od najljepših plaža uopće na ovom dijelu Jadrana. Besplatno parkiralište, nema gužve, a more tirkizno. I to je ono što će na ovom otoku ostati zauvijek. Neće priča na Zrću trajati zauvijek. Neka traje, ako se igra po pravilima, dapače. Ali, za 20-30 godina? Možda ostane, možda ne. Ali, priroda će i dalje ovamo privlačiti turiste. Pag je, od mosta pa do Luna, zaista mjesto koje turista vuče. Eto, i nije više tako “nabrijano”, i partijaneri su se obukli kad su u centru, nema više “i u pekaru bez gaća”. A to smo na ovom mjestu vidjeli lani. I u pekarnicu se ide u – gaćama. Bravo!