Žestoki nastavak nadmašio kultni original
Film o povezanosti bossova i terorista iz adrenalinske nas akcije odvodi u tajanstveni svijet usamljene zvijeri koja je otkrila tračak ljudskosti
S nestrpljenjem smo dočekali nastavak “Sicarija”, filma koji je već stekao kultni status, i u kojem se sudaraju dva glumca sličnih profila – Benicio del Toro i Josh Brolin. I nije nas “Sicario 2: Rat bez pravila” razočarao, čak je i bolji od prvog dijela, što je malo kojem nastavku uspjelo. Prvi je dio imao klasičnu priču s granice s nekoliko klasičnih obrazaca – imali smo narkobossove, psa policajca i rasplakanu detektivku. Nastavak koji od prošlog tjedna igra u hrvatskim kinima izrazito je živahniji i bogatiji, s protočnijom naracijom i pregršti zanimljivih sporednih likova (posebno briljira Bruno Bichir u kratkoj ulozi gluhonijemog Angela).
Otmica djevojčice
Priča započinje s migrantima na prometnoj meksičko-američkoj granici među koje se uvukao islamist. Kad ih američki graničari opkole, islamist se raznese i ubije podosta policajaca. Uskoro jug Amerike zapljusnu teroristički napadi, pa vlast zaključuje da im teroriste uvoze narkobossovi iz Meksika. Zašto? Agent Matt Graver (Josh Brolin) mudro poentira u jednoj rečenici: “Znaš, tada se zatvaraju granice, a kad su granice zatvorene, cijena kokaina leti u nebo.” Plan koji su Amerikanci skovali čak je i imao smisla: otet će kćer narkobossa i inscenirati da su je oteli pripadnici suparničkog klana. To će izazvati rat među kartelima pa se više neće imati kada baviti izvozom terorista u Ameriku. No, plan je, očekivano, krenuo po zlu, a Amerika ne bi bila Amerika kad se ne bi uvalila u još veće nevolje. Jer sve su krivo povezali, pa i glavnu tezu da im Meksikanci uvoze teroriste.
Iz akcije u dramu
I tu film doživljava preokret jer se političko-kokainska akcija pretvara u osobnu dramu Alejandra (Benicio del Toro) koji konačno počinje pokazivati naznake ljudskosti, ali tada postaje i ranjiv. Adrenalin dodatno podiže sjajna glazba, prava eskapada zastrašujućih zvukova.(Robert