25. srpnja Sportski uspjesi postignuti su vlasti i politici unatoč
ultradesničarske Alternative za Njemačku i danas u Bundestagu? Stidi li se što njegova Njemačka guli siromašne zemlje po svijetu i Europi, pa tako i Hrvatsku (Hrvatski telekom, banke itd.)? Ne stide se ni “FT” ni “FAZ” jer oni pripadaju državama čija zla iskupljuje moć. Širi se a i zaoštrava rasprava o gradnji nacionalnog nogometnog stadiona. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odlučno je za gradnju, a protivnicima poručuje neka crknu. Predsjednik NK Osijek Ivan Meštrović predlaže da taj pothvat financira iseljeništvo. Predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić je za nacionalni stadion, ali ne treba žuriti i nipošto projekt dati “Hrvatskom nogometnom savezu dok ga vode Mamićevi prijatelji, Gradu Zagrebu dok ga vodi uskočki optuženik Milan Bandić ili do sada najkorumpiranijoj vladajućoj većini predvođenoj Andrejem Plenkovićem”. Jer će izbijati skandali i nikad neće biti završen. Da je uvelike u pravu pokazuje i skandalozni primjer maksimirskog stadiona. Ja pak imam prijedlog koji će se u prvi mah malo kome svidjeti. Dakle, nacionalni sadion ne treba graditi, ne treba dirati u nogometnu organizaciju i iz nje pokušati istjerati Mamićev duh, ne treba mijenjati ni Bandića ni Plenkovića. Jer gotovo svi veliki hrvatski sportski uspjesi nisu postignuti zahvaljujući državi nego unatoč njoj, niti zahvaljujući dobrim uvjetima u kojima se sportaši pripremaju nego unatoč nepodnošljivm uvjetima. A Hrvatska bi definitivno izgledala jadno kad ne bi bilo sportaša koji tom jadu što ga stvaraju vlast i politika ne bi bili radosna suprotnost. tisuća Livnjaka i drugih koji su došli pozdraviti Dalića, i po pjevačima Buliću, Škori, Thompsonu, Joli i Nini Badrić, i po pjesmama, i po dekoru... Baš kao da je doček u Hrvatskoj. Trenutačno sam blizu Dalićeva zavičaja, odakle svake godine skoknem do Hercegovine, do Gorice, Gruda, Širokog Brijega, Međugorja, ali i do Tomislavgrada i Livna, i ondje se uopće ne osjećam kao da sam u drugoj državi. Zar taj osjećaj da sam u svojoj domovini, u Hrvatskoj, ili doček u Livnu mogu “ugroziti suverenitet” Bosne i Hercegovine, kako bi se učinilo Ivi Goldsteinu i sličnima koji tu ugrozu vide u pjesmi “Lijepa li si” koja slavi Herceg-Bosnu? “Ugrožava” ga, na primjer, puno manje nego trijumfalni Erdoğanov skup u Sarajevu. Pa kad može Turčin u tuđoj zemlji biti Turska mogu i Hrvat i Srbin u svojoj zemlji biti Hrvatska i Srbija.