Dalić je na SP-u bio virtuoz! Prilagodio se i zato je i uspio
Oko Dinama sad vidim puno pozitive, igrači su žudjeli za podrškom, a Bjelica je u klub donio dimenziju više S najdugovječnijim trenerom u Prvoj HNL o njegovoj Rijeci, Dinamu, HNL-u, Svjetskom prvenstvu i srebru hrvatske reprezentacije
Nakon ruske bajke i osvajanja srebra na SP-u vraćamo se HNL-u u kojem je lijepo sada raditi jer ipak je to liga zemlje svjetskih doprvaka. Od 22 reprezentativca njih 19 igralo je bar sezonu, a neki i po četiri-pet u Prvoj HNL. Od Rijekina trenera Matjaža Keka nitko duže trenutačno ne radi u toj našoj često napadanoj ligi.
Čega srebro više donosi svima koji rade u hrvatskom nogometu – ponosa ili odgovornosti za dalje?
Za mene najviše iščekivanja hoće li sve navedeno donijeti nešto bolje ligi. Već prije SP-a savez se odlučio za revolucionaran potez uređivanja igrališta, na što sam pozivao kao na preduvjet da brojke i ubuduće budu dobre. Sportski uspjeh je izuzetan, evo i Dinamo je furiozno krenuo u Europi. Ako se srebro neće odraziti na uvjete i rad s mlađim kategorijama, onda će to brzo otići u zaborav.
Je li HNL danas bolji ili lošiji nego kad ste došli?
Teško je uspoređivati, fluktuacija igrača je prevelika. Pa ipak, rezultati puno toga govore. Klub u LPu, klub u skupini Europske lige... Sve to iz nečega proizlazi. Ligu moramo učiniti još zanimljivijom i kvalitetnijom. Samo će kvaliteta dovesti gledatelja na stadione. A znamo kako se to odražava. Dođe deset tisuća ljudi u Maksimir i odmah i nogomet izgleda ljepše.
Kakvu ćemo Rijeku gledati?
Sastavljali smo pripreme koje su bile 14 dana dulje nego inače. Ostalo nam je 90% igrača iz prošle sezone osim Bradarića i Leovca od onih iz top-klase. Ništa visoke pobjede u pripremama ne znače kad počne borba za čisti rezultat. Rijeka mora biti prepoznatljiva, gledljiva i mora stvoriti igrače koji će se moći prodati. Brzo će već Europa pokazati kako stojimo.
Jeste li spremni za život nakon Bradarića?
Puno je igrača koji su u nekim momentima bili ključni već odlazilo. Nemamo sad vremena razmišljati o tome, nego mu samo reći “sretno, ostani zdrav i pokaži da si to zavrijedio”.
Vidite li u trenutačnom kadru igrača koji će ga nadomjestiti?
Time se najviše zanimam svakog jutra. O pojedincu ne razmišljam. Čak bih bio zadovoljniji da umjesto jednog Bradarića dobijem trojicu-četvoricu koji bi to kompenzirali. Jako sam zadovoljan kako su se igrači ponašali u pripremama, ali još ima prostora. Itekako.
Gdje nalazite motivaciju svaki put krenuti iz početka?
Prihvatio sam taj Rijekin način rada. Kako namaknuti 10-15 milijuna eura svake godine. Narav-
no da bi mi bilo lakše da nam na stadionu piše Erste banka Arena i da taj novac u startu daju sponzori pa bismo možda imali mogućnost jačeg razvijanja. Žao mi je samo svakog tko prerano ode, za koga u sebi znam da još ne može ostaviti trag tamo gdje ide i tako potvrditi rad u Rijeci. Srce zaboli. Meni je motiv svaki trening. Onog trenutka kad osjetim da se vozim na trening samo zato da 15. u mjesecu primim plaću, onda me više neće biti.
Je li točno da ste odbili lijepu ponudu iz Beča?
Nije. Ni s jednim klubom nisam razgovarao o konkretnim stvarima. Bude li došlo do toga, Damir Mišković će prvi saznati.
Jeste li zadovoljni onim što ste dobivali u prijelaznim rokovima nakon naslova prvaka?
Kad bih sad rekao da sam zadovoljan, onda bi to bilo odudaranje od mog razmišljanja da uvijek može bolje. Prije svega, ja sam u klubu samo trener. I stvarno nemam veze s tim stvarima, iako je normalno da se dogovaramo. Najsretniji sam kad ne trebam razgovarati s menadžerima i kad nemam kontakta s njima jer nisam taj tip. Imamo ljude u klubu za to. Naša razmišljanja nisu uvijek ista. No, oni se brinu za osnovni dio kluba, a baš je taj dio u Hrvatskoj podcijenjen. Puno je teže namaknuti 5, 10, 15 ili 20 milijuna potrebnih za sezonu nego napraviti nešto na igralištu. Nemaš prebogatih sponzorskih ugovora, nemaš 3040 tisuća gledatelja po utakmici da se naplatiš od ulaznica.
Mada ste opet došli do lijepe brojke od 5000 pretplatnika?
To nas u Rijeci čini bogatima. Znam da neće biti puno više od toga, možda nešto derbi-navijača, nešto gostujućih. I zato se divim svima koji brinu o tome kako namiriti omladinsku školu, Rujevicu, složiti ekipu koja se može boriti za vrh. Fino zvuče milijuni od transfera, ali koliko to ostane neto? Puno se teža borba vodi u uredima, na telefonima i u pregovorima nego meni kad izađem na igralište. Ja sam tamo sam svoj gospodar i taj koji odlučuje. To je puno ljepši posao.
Koja je tajna Pavičićeva napretka u Rijeci?
– A vidite, ja sam Pavičićem nezadovoljan! To je igrač koga možda sad imam najviše u ustima, a uzrok je samo jedan. Kad ja vidim potencijal, a vidim da se zadovolji onim što je u jednom trenutku napravio, onda postajem izuzetno ljutit. Nama se dogodio Andrijašević. Kad je odlazio vani, nisam imao dobar osjećaj jer sam znao da će mu trebati vremena. Kod Paveta je to isto. On mora razviti silan potencijal do kraja. Takvom igraču ja nikad neću dati mira! Prije ću se posvađati nego reći “dobro je, u nekim ciframa koje su O.K.”. Volio bih da mi Pave dođe na razinu europske trke i agresije jer onda znam da nema šanse da mu pobjegne reprezentacija i da će biti u velikom izlogu.
Dinamo bez Mamića – teži ili lakši suparnik?
Dinamo je s trenerom Bjelicom dobio izuzetnu kvalitetu, dimenziju više. Dobio je iskustvo teškog dokazivanja vani što je izuzetno bitno i to strahovito poštujem. Već je i samim transferima igrača koje je doveo pokazao u kojem će smjeru ići. Kako će oni to unutra posložiti, to ne znam. Vidio sam protiv Hapoela veliku pozitivu na terenu, ali i oko terena. Ti su igrači žudjeli to doživjeti u svom dvorištu. To im je veliki plus. Vidim silnu pozitivu i u Splitu, energiju koja zavlada svako ljeto Poljudom. Vidim velika ulaganja u Osijeku, Belupo se mudro šunja i tu smo već kod pet klubova koji će uvijek dati doprinos. Sad je lijepo raditi u hrvatskom nogometu. Dinamo je sigurno u prednosti na startu s tako velikim brojem kvalitetnih igrača. Pa trenera boli glava koga će uvrstiti u 18! Strah me samo da mi ne doživimo neke velike promjene jer sam onda u problemu. Istra se postavlja na noge, Lokomotiva je sve više prepoznata po radu škole, pa nisu im juniori bez veze postali prvaci države. Upitnik je sada možda samo Rudeš.
Jesu li vam “tramvaj-ligom” s petim klubom sa ZG-područja ipak smanjene šanse?
Puno je klubova i u Londonu, problem je što su druge, tradicionalne sredine zastale. Nisu za to krivi ni Gorica ni Rudeš ni Lokomotiva. Bilo bi bolje da se širi krug klubova da ne postane dosadno. Ali ništa ti ne znači da to izvedeš na silu. Ono je s Cibalijom na kraju sezone jadno izgledalo kad su se dečki tako pošteno borili, toliko krvarili, a na kraju su bili osuđeni na propast. To je širi problem, naročito jer se sve to vezuje za Dinamo, a nije baš tako. Gorica je čist klub, Rudeš je do prelaska Budimira malo bio vezan na Dinamo. Želio bih da se nađu sredstva i kvalitetan rad, jer baze ima. Drago mi je da se vraćaju Varaždin, Zadar i Šibenik. Najveće bi bogatstvo bilo ako bi sad te manje sredine izvukle da mladi počnu razmišljati o nogometu kao što su prije o rukometu nakon uspjeha rukometaša.
Koliko ste stigli pratiti SP tijekom priprema i koje pouke ostaju nakon njega?
Znate koliko te pripreme znaju biti dosadne. Trening, jest’, spat’, trening, jest’, spat’. I sad ti se dogodi Mundijal, sama riječ zove. Sve je bilo perfektno. Mislim da nitko ne može biti nezadovoljan nogometom, malo je bilo teško gledljivih utakmica. Ispadanje velikih reprezentacija pokazuje kako se nogomet razvija, da nije “mrtva disciplina” gdje je sve stalo i gdje se čeka da Ronaldo zabije 15 golova, a Messi predribla 18 igrača, da Nijemci samelju sve. Ti danas ne smiješ zaspati ni dvije godine. Hrvatska je fascinantna, tu je i Belgija, mlada Engleska, pa Francuska... Ne razumijem sad te priče zašto ne bi smjela igrati tako kako je igrala. Nogomet ide naprijed. Jedna repka koja je odlazila sa SP-a izbacuje svjetske prvake! Nijedan pojedinac ne može sam obilježiti Mundijal. Da, ima vođa, ali prošlo je vrijeme Peléa ili Maradone kad bi jedan igrač bio centralni događaj Mundijala.
I uvijek je to igra 11 na 11...
Sve više i više. Svi znaju raditi, sve je više mladih stručnjaka. Nema više “Atile Biča Božjeg” pa je tvoja zadnja i samo ti znaš.
Možemo li i nakon odlaska ove generacije ostati sila?
Modrić i Rakitić će povući masu za sobom, a na nama koji radimo je da to iskoristimo. Neće biti krivi ni Dalić ni Modrić ako ovo se sada ne iskoristi. Onda se mi koji radimo u hrvatskom nogometu moramo zapitati jesmo li još pravi, znamo li samo trubiti kad je uspjeh. S boljim uvjetima, kampom za mlade reprezentacije i edukacijom trenera te analizom kako se došlo do tog rezultata može se puno postići. Fascinantan mi je Brozović, način na koji je odigrao SP veliki je uspjeh izbornika. S druge strane O.K. mi je ponašanje izbornika, reakcije, izjave, znao je u pravom trenutku udariti na prave stvari, baš kao veliki virtuoz. Kao u muzici kad znaš u pravom trenutku pogoditi pravu žicu. Ako ćemo se mi treneri zadržati na elementima igre, kad napasti visoko, kad se povući na 30 metara, kojeg igrača postaviti na suparnika, kada Kramarić, kada Brozović, zašto ne Ćorluka... To su krucijalna pitanja. Praćenje SP-a sa svakodnevnim emisijama i kolumnama stvaralo je drukčiju sliku poslije silne negative, a priznajmo da je baš bilo skepse.
Jesu li Francuzi bili lucidniji u finalu, bolje ciljali trenutke nepažnje?
Teško možeš ciljati autogol ili ruku. Bilo je normalno da Hrvatska padne fizički. Bio je to sudar dva različita pristupa nogometu, a Francuzi u svom nisu ništa mijenjali s Deschampsom još otkako su izgubili finale Eura. Imaju silnu kvalitetu koja je dostojna finala kad se skupi u cjelini. A možda je čak veći pobjednik onaj koji je izgubio. U samoj igri sve više će do izražaja dolaziti kompaktne ekipe pa će sve više odlučivati detalji poput prekida i pogreške. Teško će se dogoditi da se netko ušeta u pet metara. Ali opet, prekidi ne mogu nadomjestiti način igranja pojedinih repki. Ono kad su Hrvati tri Engleza u zadnjoj liniji napali s Mandžukićem visoko, Modrićem poludesno, a polulijevo Rakitićem... Meni je to za razmišljati! Način igranja Francuza ne daje nikome pravo reći da se nogomet tako ne smije igrati. I na to se treba naći odgovora.
Zaslužuje li Modrić Zlatnu loptu na kraju godine?
Kad netko osvoji Ligu prvaka i vodi reprezentaciju do finala SPa, onda je malo protukandidata. Sve te stvari 30-50-100 golova po sezoni pojedinaca produkt su rada ekipe. Meni je puno veća vrijednost biti vođa svoje reprezentacije na terenu u dobru i zlu, više mi to znači od gola. Ili kad padne tvoja ekipa, a ti se kao feniks dižeš u 115. minuti. Ili kad imaš kontinuitet igara u najvećem svjetskom klubu, pa sad i reprezentaciji.
Jeste li na Rujevici imali kontakt s našim zvijezdama?
Volim pogledati trening. Velik mi je gušt što sam imao mogućnost čestitati izborniku, igračima i stožeru. Ići ću ih gledati, prošvercati se na trening uoči zatvorene utakmice s Engleskom. Tragedija je igrati bez publike, to mora stati!
Na Rujevici se dogodio i onaj famozni remi s Finskom, te se noći na Rujevici i birao izbornik, prst sudbine pokazao je na Dalića, a spominjalo se i vas.
– Tu utakmicu nije bilo lako ni gledati. Najvažnije je da se tada dobro odabralo. Komunikacija izbornika bila je možda i presudna. Odabrati pravu notu u smanjenju početnih tenzija, naći komunikaciju s igračima koji uvijek prvo sebe hoće zaštititi, što nije ništa čudno, bilo je izuzetno važno. Čak mi je drago bilo pročitati da izbornik nekad nije znao kako će sutra i da se u tim trenucima prilagođavao. Nema te mašine koja će izmjeriti potrošenost Modrića. Puno se pita igrače. To nisu bezveznjaci, već igrači koji nose iskustvo Reala, Barce Intera... Klik je bitan, to se i nama dogodilo u Rijeci. I svi su problemi onda manje bitni. Zašto ne bi pitao igrače što misle! Imam ja s time nekad problema, ali kako godine idu sve više se ulovim da ih pitam “što mislite”. Vremena se mijenjaju, klince ne možemo promijeniti, već se mi moramo prilagoditi njima. Tko uspije, taj će opstati. Zlatku je uspjelo. Hrvatska je u svim utakmicama bila fascinantna. Kao što su i naši karakteri s ovih prostora, jer čim je malo odmaknuo SP već smo krenuli “a zašto je bilo tako, zar ne bi bilo bolje...”
Kad smo već kod naših prostora – pitanje za kraj, nakon isključenja diktafona. Prije dvije sezone bili ste prvi Slovenac koji je osvojio duplu krunu u Hrvatskoj, a prošle je prvi Hrvat osvojio duplu krunu u Sloveniji i... Popio otkaz!?
– Ma slobodno me prenesite: Kad-tad Igoru Bišćanu će se vratiti za to što je doživio. U Sloveniji je ostavio izuzetan dojam, igrao je za Liverpool i donio je manire velikog kluba. Gledao sam odlučujuću utakmicu i htio da izgubi i moj Maribor bude prvak. Ali on je to vrhunski vodio i zasluženo osvojio. A zašto mu se to dogodilo, zaista mi je neshvatljivo.
U Olimpiji su mu spočitali da nije stavljao mlade... (isto neki prigovaraju i za Rijeku, op. a.)
– Pa naravno! Nema jeftinijeg načina da udariš na sentiment navijača. Pogledajte si slobodno koje su igrače sada doveli.
Nikad neću Pavičiću dati da se zadovolji onim što je postigao jer vidim kakav potencijal ima U uredu ne bih izdržao ni tjedan dana, bacio bih telefon! Ipak je moj posao na igralištu lakši Komunikacija izbornika s igračima bila je možda i presudna, drago mi je da je HNS dobro odabrao