POLITIČARI GOVOROM MRŽNJE GURAJU NARODE U RATNE PROŠLOSTI

Čitam umrla Hatidža Mehmedović iz udruženja biznismenki Srebrenice. Tko li će je sahraniti. Muž ili sinovi? – napisala je na Twitteru Vjerica Radeta iz Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Taj morbidni komentar na smrt predsjednice Udruge “Majke Srebrenice”, čija su dvojica sinova, muž i obitelj stradali u Srebrenici, pokrenuo je lavinu osuda. Čak je i Šešelj, njezin politički i moralni učitelj, morao priznati da je “pretjerala”. Nekoliko srpskih stranaka, uključujući i dio iz vladajuće koalicije, traži smjenu Radete s mjesta potpredsjednice Skupštine Srbije. Time su gurnuli “vruć krumpir” Aleksandru Vučiću jer o zastupnicima naprednjaka ovisi njezina smjena ili ostanak. Moraju praktično pokazati distanciraju li se od Šešelja ili ga neizravno podržavaju. Ako se i izglasa smjena i Radeta dobije političku kaznu, to će biti naznaka novog lica Srbije, ali ipak nedovoljno da promijeni dojam užasa koje oslikava stanje dijela tog društva. Ono se definitivno nije suočilo sa srebreničkim genocidom. Kao i brojnim drugim zločinima koje su počinile srpske snage u BiH i Hrvatskoj. Srpkinja Vjerica Radeta rođena je u Livnu, završila fakultet u Sarajevu. Živjela je u mješovitim sredinama i nekada joj to nije smetalo. Rat je okrenuo mnogo toga, a Radeta je primjer kako se razmišljanja i uvjerenja mogu drastično promijeniti. Mnogi će se pitati kako netko tko je rođen i odrastao u BiH nema osjećaja za tragedije svojih sugrađana. Još gore, javno pokazuje koliko ih mrzi. Ne treba zaboraviti da je i ratu iz devedesetih prethodilo medijsko sijanje mržnje. Kao i zločine, i uvrede u medijima te na društvenim mrežama rangiramo po tomu od koga dolaze i komu su upućene. Nažalost, govor mržnje nije samo kod “nasljednika” agresora. I žrtve uzvraćaju uvredljivim komentarima. Stvoren je ambijent u kojem se nacionalni ponos brani napadajući drugoga. Takvi tekstovi su najčitaniji pa, osim morbidnog društvenog, ovakvo ponašanje medija ima i komercijalno objašnjenje. Nikako i opravdanje. Nevjerojatna je količina mržnje koju se plasira na društvenim mrežama. U BiH se to rijetko sankcionira. Njemačka je nedavno uvela drakonske kazne za govor mržnje. Sličan zakon uvodi i Hrvatska. Radetin tweet je izbrisan, uklonjena je s te društvene mreže. Netko je reagirao. Srbija je ipak osudila govor mržnje. Nažalost, BiH je još daleko i od toga. Nedavna poruka Rajka Vasića iz SNSD-a na Twitteru na obljetnicu Srebrenice, u kojoj je poručio da “sačekaju sljedeću priliku za genocid”, naišla je na osude dijela BiH. Podijeljeno bh. društvo zaokupljeno je sobom. Podijeljeni su i medijski prostori. Problem se primijeti i kritizira kad su izrečene uvrede usmjerene protiv “naših”. Vrijeđanje “njihovih” često se prešućuje. Sve dok se ne prestane ratovati prošlošću, ovom regijom će lebdjeti mržnja. Možda je na zemlju može spustiti “njemački zakon” s brutalnim kaznama. I novčanim i zatvorskim. A sve do tada bit će vjerica radeta i teško ih se može zaustaviti.