Za razliku od politike u sportu nema uhljeba

Sada kada su se emocije ohladile da trezveno izvučemo pouke iz velikog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije. Neosporno sve je bilo predivno, nezaboravno, nestvarno, sve je povijest ne samo ove generacije nogometaša,već povijest Hrvatske. Reprezentacija je postala srebrna a Luka Modrić je proglašen najboljim igračem. Odjednom je cijela nacija postala jedinstvena i sretna. Postavlja se pitanje kako ova generacija iznad svega nadarenih igrača koji igraju u jakim klubovima i najjačim ligama već ranije nije napravila takav ili sličan rezultat? Moramo znati da oni nisu rezultat organiziranog i sistematskog rada u nogometnoj organizaciji Hrvatske već su plod okolnosti. Više od pola reprezentacije su djeca rata (izbjeglice) iz siromašnih obitelji gdje je motivacija da se afirmiraju visoka i da je to izlaz iz bijede, drugi su odrastali u inozemstvu gdje im je sport bio sredstvo afirmacije i dokazivanje u novoj sredini a gdje je rad i red normalno ponašanje i gdje su svoj talent mogli razvijati. Zlatko Dalić vrhunski je stručnjak a i pedagog, imao je ispravan, iznad svega pošten i ljudski pristup igračima, novinarima i cijelom narodu, i to mu se isplatilo i nagrađen je dobrim rezultatom, nadajmo se da će tako i nastaviti bez obzira na “podmetače nogu” koji se već javljaju. Posljednjih dana hrvatski sportaši postižu zapažene rezultate. Razveselili su nas mladi košarkaši koji su srebrni, vaterpolisti koji su brončani, tu su rezultati pojedinaca atletičara, veslača... Sve ovo postiže se jer je sport aktivnost gdje je iznad svega poštena selekcija, gdje talent i rad daju rezultat, tu nema uhljeba, nema stranačke protekcije, nema tatinih sinova – jednostavno moraš biti dobar. Takva pravila vrijede još i u poduzetništvu, tu tržište određuje ili si sposoban, uspješan, je li proizvod kvalitetan i jeftin, pravila su jednaka kao i u sportu – to je uvjet da se opstane. Povucimo paralelu sa sportom i postavimo si pitanje zašto smo siromašni i zašto gubimo korak sa svijetom. Odgovor je jednostavan – negativna selekcija. Za logično obrazloženje moramo se vratiti 70-ak godina u prošlost. Mi koji imamo dosta godina sjećamo se srednje škole gdje su omladinski rukovodioci bili nadobudni uglavnom slabiji učenici koji se nisu mogli potvrditi dobrim ocjenama nego su se “gurali” u politiku. Iza srednje škole postali su traženi kadrovi u Partiji, važno je bilo da budu na “liniji” Partije i da se “uvlače” drugovima na položaju. Zbog takvih kadrova i politike (između ostalog) propao je komunizam. Napokon stvaraju se demokratske države. U Hrvatskoj iako je rat dolazi privatizacija. Komunistički drugovi direktori odriču se Partije, učlanjuju se u stranku na vlasti i postaju menadžeri, “kupuju” poduzeća koja nikada nisu platili (sebe i svoju djecu zbrinuli su) zbog toga su propale banke koje su ih kreditirale a koje smo morali sanirati mi porezni obveznici. Brzo smo banke prodali za sitniš strancima koji danas izvlače milijarde dobiti iz Hrvatske. Zapravo Hrvatskom se još uvijek vlada po komunističkom modelu, moraš biti član stranke i poslušnik da bi napredovao. Na žalost u politici ne vrijede kriteriji sporta – nadaren, vrijedan, jednostavno sposoban. Na sreću, u sportu ćemo biti uspješni jer ćemo na žalost biti siromašni.