Galiot znanstveno utvrdio: Mi suci smo bez grijeha!

Čitajući intervju sa sucem Općinskog suda u Splitu Mijom Galiotom (VL, 23. 7. 2018.) o njegovu istraživanju na temu korupcije, koje je uobličio u doktorsku disertaciju, prosječni je čitatelj u više navrata mogao osjetiti razočaranje, nevjericu, pa i gnjev. Sudac Galiot tvrdi da je korupcija u pravosuđu po njegovu istraživanju zastupljena sa svega 2,03%, te temeljem toga čak i izrijekom navodi kako se on ne bi mogao složiti da je korupcija stil koji prevladava u hrvatskome pravosuđu. Kako je moguće onda, zapitat će se mnogi, da su sva ostala nezavisna istraživanja – domaća, europska i svjetska u posljednjih 28 godina dala dijametralno suprotne rezultate, te da je Hrvatska ove godine, po istraživanju Eurobarometra, uvjerljivo zasjela na samo europsko pravosudno dno, pretekavši u pravosudnoj korupciji tj. u nepovjerenju svojih građana prema nacionalnom pravosuđu, čak i desetljećima najzloglasnije europsko pravosuđe, oni Bugarsko. Tko je u pravu – sudac Galiot, ili svi ostali istraživači? Odgovor na to pitanje traži da se detaljnije pozabavimo Galiotovim doktoratom. Jednu trećinu podataka koje je analizirao, Galiot je prikupio sa Zavoda za statistiku, a dvije trećine sa samih sudova. Zavod za statistiku svakako nije meritorno tijelo za istraživanje korupcije u pravosuđu, a po onoj “vrana vrani očiju ne vadi” naši sudovi su takvo tijelo u ovom času još i manje, što nažalost vrlo lako mogu i posve konkretno dokazati. Jasno je da u Galiotovu istraživanju na pravosudnu korupciju otpada svega 2% naprosto zato što se DORH brine da prijavljeni suci – počinitelji kaznenih dijela, nikada ne budu izvedeni pred sud. Vidim da Galiotovu istraživanju pretočenom u doktorat nedostaju dvije temeljne odlike pravog znanstvenoga rada: objektivnost i nepristranost. Slikovito rečeno, sudac Mijo Galiot nam zapravo poručuje: Istražio sam nas suce, i nakon godina napornog rada i odricanja, ustanovio da smo mi bez grijeha!