Belgija i Francuska u ratu za pomfrit
Belgijci od UNESCO-a traže zaštitu krumpirića s majonezom kao njihova jela
Amerikanci te krumpiriće zovu “french fries”, no ne radi se o francuskim nego frankofonim krumpirićima, kaže Albert Verdeyen
Jedno od najjednostavnijih, a najpopularnijih jela na svijetu, obični prženi krumpirići ili pomfrit, zbog svojeg su statusa globalno poznate delicije dobili prave borce za titulu zemlje autohtonosti. Francuzi i Belgijci svađaju se tko je izmislio taj jednostavan postupak pripreme narezanog krumpira. Belgijci od UNESCO-a traže zaštitu krumpirića s majonezom kao njihova jela, no nisu dugo trebali čekati odgovore francuskih eksperata.
‘Potječu iz Namura’
Pritom se daju povijesni argumenti, kako na jednoj tako i drugoj strani. Amerikanci te krumpiriće zovu “french fries” (“francuski krumpirići”) što je glavni razlog zašto je većina svi- jeta prihvatila da to jelo dolazi upravo iz te zemlje. Albert Verdeyen, koautor knjige “Carrement Frites”, koja govori upravo o ovoj temi, uvjeren je da to nije pravedno prema Belgiji. – Nije riječ o francuskim, nego o frankofonim krumpirićima – rekao je on za BBC. Općenito se priča da su originalni krumpirići rođeni u Namuru u frankofonoj Belgiji, gdje je lokalno stanovništvo izrazito voljelo prženu ribu, no kada se jednom rijeka Meuse smrznula jedne hladne zimske večeri 1680. godine, ljudi su se odlučili pržiti krumpiriće. I tako su oni nastali. Belgijci isto tako tvrde da su Amerikanci vidjeli u tom istom gradu tijekom Prvog svjetskog rata takve krumpiriće pa su ih, kako se u tom gradu govori francuski, nazvali “francuskima”.
‘Izmislili ih pariški prodavači’
No, povjesničar kulinarstva na Sveučilištu u Liègeu Pierre Leclercq smatra da ta priča nije vjerojatna. Čak i ako se to dogodilo u Namuru, Leclercq ju je smjestio u 1739., a ne 1680. godinu. Jer krumpiri su u tu regiju došli tek 1735. On isto tako smatra da je ulje tada bilo toliko skupo da je vrlo mala šansa da su ih pržili u dubokom ulju. On, nasuprot tomu, smatra da oni potječu od pariških prodavača i vezuje ih zato za francusku tradiciju. No, zaključuju autori na BBC-u, odgovor vjerojatno nećemo nikada doznati, i to zato što su izmišljeni negdje na ulici, o čemu ne postoje pisani izvori, a kada oni i postoje, ne zna se govore li o duguljastim krumpirićima ili pak okruglima. No, smatraju neki, pravi njihovi “vlasnici” danas nisu ni Belgijci ni Francuzi, nego Amerikanci. Prosječni stanovnik te zemlje pojede godišnje 13 kilograma tih krumpirića.