Želim da mi Thompson pjeva kad budem ulazio u ring
Moj je cilj postati svjetskim prvakom i ja vjerujem da je kubanski ekspert Pedro Diaz pravi čovjek da mi pomogne
Pedro Diaz bio je šef kubanske boksačke reprezentacije na četirima OI na kojima su Kubanci osvojili 20 zlatnih medalja Naš najbolji boksač Filip Hrgović (26) već je neko vrijeme u vrelom Miamiju. Stanuje u unajmljenom apartmanu i vježba u klubu koji trenerski vodi proslavljeni kubanski stručnjak Pedro Diaz. No Hrga baš i nije oduševljen Miamijem koliko bi to čovjek očekivao jer riječ je ipak o spektakularnom gradu u turističkom smislu. South Beach, Coconut Grove, Little Havana, Ocean Drive samo su neke od turističkih atrakcija koje žele vidjeti ljudi iz cijelog svijeta. – Ja vam baš i nisam za neki turizam. Uostalom, ovdje je prevruće, po danu se ne može hodati po vani. Moraš stalno tražiti prostore koji su klimatizirani.
A što je sa slavnim plažama u najvećem gradu na Floridi?
– Bio sam na Miami Beachu, a otići ću se okupati i na neku drugu. No nisam vam ja od velikog kupanja, a i nisu to meni privlačne plaže. Ne sviđa mi se taj tip obale. Na kilometre pijeska, bez stijena, šuma, hladovine... Razvikano je to, a ja bih rekao i precijenjeno. Meni se puno više sviđa naša obala.
Baš kad smo ga nazvali bio je u potrazi za jednim razvikanim tipom kave.
– Moj menadžer Karim i ja tražimo “blue mountain”, kažu najbolju kavu na svijetu. Nema je baš svugdje, podrijetlom je s Jamajke, a većinom se izvozi u Japan.
Polufinalnu i finalnu utakmicu hrvatskih nogometaša pratio je u svom apartmanu.
– Gledao sam to preko nekog programa na španjolskom jeziku, a finale s Francuzima gledao sam u društvu dvojice Francuza. Sa mnom su bili partner mog menadžera Karima Bouzidija i službeni fotograf. Tekma je bila strašna, a mi smo bili “cool” navijači. No ovo je prvi put da sam ja doživio neke emocije vezane uz nogomet. Ja ga baš i ne pratim, no ovo što su naši dečki učinili, svaka im čast.
A osjetio je on to i u riječima stanovnika kozmopolitskog Miamija.
– Kamo god sam došao, posebice za trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva, čim bi ljudi čuli da sam Hrvat, prilazili bi mi govoreći: “Svaka čast, mi smo uz vas.” Ovdje u Americi nogomet baš i nije sport u vrhu popularnosti, a na SP-u nije bilo ni njihove reprezentacije, no svi su znali za taj fantastični domet hrvatskih nogometaša. Bio sam šokiran jer sam mislio da se to u Americi ne prati baš pozorno.
Gledao je Hrga i zagrebački doček naših srebrnih nogometaša.
– Gledao sam i to je bilo fenomenalno. Jedino sport može napraviti takav šou u Lijepoj Našoj. Ima još nade za Hrvatsku, nisu nam sve lađe potonule. Unutarnji neprijatelji ne miruju, no ovo nam pokazuje da ima nade.
Može li Filip sebe zamisliti u takvim okolnostima spektakularnog dočeka?
– Ovo budi apetite svakome tko god to vidi. Na to ne možete biti ravnodušni. Svima nama sportašima takvo što je san pa tako i to zamišljam. Vjerojatno nikad nitko neće ponoviti ovo što je potaknuo nogomet jer taj sport ipak ima poseban status, no ovakvo što bi svatko od nas sportaša htio jednom u karijeri doživjeti.
A onda je rekao i što ne bi volio doživjeti.
– Kad bi mi ugasili razglas kao što su Thompsonu, ja bih nekoga nokautirao. To je taj unutarnji neprijatelj o kojem pričam, to su ljudi koji ne žele da Hrvatska diše punim plućima.
A Filip je za Thompsona posebno vezan jer upravo njegovu pjesmu “Geni, geni kameni” koristi kao svoju glazbu za ulazak u ring, odnosno za takozvani “entrance music”.
– Moja je velika želja da mi Thompson u Areni prije ulaska u ring zapjeva svoju pjesmu uživo. Već smo se čuli zbog toga i dogovorili da se čujemo kada se vratim iz Miamija.
A tada će trenirati u svojoj dvorani u Novom Jelkovcu, objektu koji je Grad Zagreb izgradio za njegove i potrebe njegova kluba Nokaut. A tada bi se moglo dogoditi i službeno otvaranje tog prostora.
– Dvorana je kompletirana i potpuno opremljena i sada samo još treba riješiti papirologiju da bismo mogli održati i javni trening.
Dosad se nikad u neovisnoj Hrvatskoj na toj razini nije dogodilo da se nekome ulazna glazba izvodi uživo.
– No dosad nije bilo ni ovakva boksača.
Dosad Hrgović nije imao ni takva trenera kao što je Pedro Diaz. A riječ je o čovjeku koji je bio šef kubanske reprezentacije na četirima Olimpijskim igrama (od 1992. do 2004.) s kojih su se Kubanci kući vratili s 20 zlatnih, šest srebrnih i tri brončane medalje. U istom tom razdoblju kubanski boksači na svjetskim prvenstvima osvojili su 28 zlatnih odličja, 12 srebrnih i 9 brončanih.
– Moj je cilj postati svjetskim prvakom i ja vjerujem da je Pedro pravi čovjek da mi u tome pomogne.
Kako se trenira pod palicom renomiranog stručnjaka?
– Treniramo jako, trener Diaz pravi je fanatik. Pedro mi se sviđa i kao stručnjak i kao čovjek. Iako još radimo kondicijsku bazu, već me upozorio na neke moje tehničke pogreške. Sviđa mi se njegov duh, poletan je, pun energije i veselim se da krenemo raditi i na tehnici jer to je znalac koji mi ima dosta toga pokazati.
U kojoj mjeri su mu kondicijski treninzi drugačiji od onih njegova standardnog kondicijskog trenera Igora Čordaša?
– Vježbe jesu drugačije, no načela su ista. Ide se od osnovnih vježbi, da se stvori kapacitet. Kreće se od mišićne izdržljivosti, pa se prelazi na snagu, pa na brzinu.
Za razliku od dosad, Hrgović sada trenira u skupini.
– Ja sam naučio puno raditi individualno, no sada mi odgovara da radim u skupini. Nadam se da će Pedro naći vremena da sa mnom radi individualno, pogotovo prije meča. Zapravo, kada ja 5. kolovoza krenem za Zagreb, i on će sa mnom, a možda i neki njegovi drugi boksači koje sprema za njihove mečeve.
Naš teškaš 8. rujna u Zagrebu borit će se sa Škotom Garyjem Cornishom, bivšim IBC interkontinentalnim prvakom.
– To je najveći protivnik s kojim sam se dosad borio, a to definitivno zahtijeva novi stil borbe i predstavlja novi izazov, ali ako želite osvojiti naslov, morate se suočiti s boksačima različitih stilova i kalibara. Vjerujem da nas očekuje tijesna bitka između dvojice istinskih boraca koji žele pokazati što znaju. Teška kategorija je posebna i ne možete pretpostaviti što će se dogoditi. Jedino što sa sigurnošću mogu jamčiti jest da ću 8. rujna biti 120 posto spreman pokazati najbolje boksanje.
Svojedobno je Filip izrazio želju da mu u prvoj njegovoj profesionalnoj borbi u Hrvatskoj protivnik bude netko ranga dvojice bivših izazivača svjetskih prvaka Derecka Chisore ili Carlosa Takama.
– Htio sam nekoga od njih dvojice, takvi su borci bili moja ciljna skupina, no obavijestili su nas da su dogovorili međusobni meč i da našu ponudu ne mogu prihvatiti. Ja bih uistinu volio da moj šesti profesionalni protivnik bude vrlo dobar boksač.
Pripreme za njegovu šestu profesionalnu borbu trajat će 11 tjedana.
– Dva uvodna tjedna, potom četiri u Miamiju i pet u Zagrebu kada će na red doći i sparinzi.
Miami mi nije legao. Naša je obala puno bolja od ovih beskrajno dugih plaža Nogometni doček nemoguće je ponoviti, ali svaki sportaš sanja da mu se to jednom dogodi