Vesni je “podvalio” intervju u kojem je otvorila dušu
je to strahovit šok za mene. Znala sam da to ludilo može zaustaviti samo rođenje drugog djeteta pa sam opet zatrudnjela. Nekoliko mjeseci poslije spontano sam pobacila. To me dotuklo. Počela sam razmišljati da sa mnom nešto nije u redu.
Kako se Oliver nosio s tim strahotama?
Nadala sam se da neće toliko patiti jer to dvoje djece nije ni vidio ni opipao pa sam vjerovala da će njegova bol biti manja nego da smo izgubili dijete od, recimo, nekoliko mjeseci ili, ne daj bože, godina. No bilo je drugačije: jako je patio. Bol je trajala dok se 1975. nije rodio naš sin Dino, a 1978. blizanci Damir i Davor. Zapravo, ja sam prvih pet godina braka bila neprestano trudna!
Kada ste Olivera prvi put čuli kako pjeva?
Tri mjeseca nakon vjenčanja.
Ne prije?
Ma kakvi. Snimio je demosnimku “Copacabane” i donio je kući, stavio je u kazetofon i pitao što mislim tko to pjeva. A ja kažem: Zlatko Golubović. Bio je to tada vrlo popularan pjevač iz Beograda. Komentar je bio: “Ma vrag odnija i tebe i njega.”
Gdje ste živjeli nakon vjenčanja?
U stanu Oliverove obitelji na Gripama. U tom stanu živjelo je nas 11-ero: Oliverovi mama i tata, njegov brat sa ženom i dvoje djece, Oliver i ja i naše troje djece. U našem domu servirala su se dva doručka, dva ručka i dvije večere jer nismo svi mogli stati za stol u isto vrijeme. Tako smo živjeli osam godina, dok se naša obitelj nije preselila u stan u Tolstojevoj ulici.
U to ste vrijeme vi hranili obitelj?
Tako je. Oliver bi svirao vikendom u Solinu za današnju vrijednost od 100 kuna. Nakon svirke taj bi novac, naravno, pojeo i popio, a doma, dakle, ne bi donio ništa. Radila sam ja, a da je trebalo, radila bih sve do danas.
Čija je bila ideja da prestanete raditi?
Oliverova. Shvatili smo da se uopće ne vidimo. On bi svirao vikendom, ja dežurala druge i treće smjene. Jedne me noći nazvao na dječji odjel splitske bolnice, gdje sam tada radila, i rekao mi da bi bilo lijepo da me nađe kod kuće kad se vrati.
Nakon što ste shvatili da vam zajednički život neće proći kako ste to zamislili, u idili anonimnosti, kako ste prihvatili tijek događanja?
Njegova je popularnost rasla tako polako da nisam ni opazila da je sve krenulo nekim drugim smjerom. Tada su vladali Mišo, Tereza, Kićo, bilo je mjesta samo za deset pjevača, ma kakav Oliver, nisam ni sanjala da će uspjeti. O karijeri je počeo razmišljati tek nakon “Galeba”.
Je li vas vodio sa sobom na putovanja?
Bili smo pet puta u Americi, jednom u Meksiku i Parizu. No Oliveru se od putovanja već povraća.
Tko mu je tijekom godina pakirao kovčege?
Ja, jer da se njega pitalo, ne bi ponio ništa. Samo bih pitala na koliko dana odlazi i gdje je koncert i sve bi mi bilo jasno.
Dok je putovao, kako je bilo čekati ga?
Strašno, nikad nisam znala gdje je i dokle je stigao. S izumom mobitela sam se spasila. Znao je, recimo, krenuti iz Ljubljane, a nema ga već 12 sati. Gdje je zapeo, je li prošao kroz mećavu ili nije? Koliko noći nisam spavala, neću ni misliti. Svaki put sam mislila da je upao u provaliju i da ga nitko ne može pronaći. Ti su me strahovi stvarno dugo držali.
A kad bi se konačno pojavio na vratima, je li bio pričljiv ili je tražio mir?
Znalo se uvijek: “Pusti me” i “Daj mi juhe.” Cijeli život na stol je dobivao četiri tanjura juhe. Jednom je zvala neka gospođa iz Slovenije i rekla da moj muž sutra dolazi k njima pa pita čime da ga ponudi. Rekla sam da mu daju juhe i kiselog kupusa. Žena nije mogla vjerovati.
Dok je putovao i pjevao, kako ste vi provodili svoje vrijeme?
Otkako mi se dogodilo majčinstvo, dvanaest godina nisam izišla “u život”. Bila sam cijelo to vrijeme u kući i već se znalo da “ona ne može van zbog dice”, pa su se kod mene slavili rođendani, naši i tuđi, dočekivale Nove godine, održavale sjedeljke. Oliver je u prosjeku radio pet mjeseci godišnje. Od trideset godina mi smo u braku samo deset, toliko smo se vidjeli. Kad bismo se mi svađali? Mislim da u tome leži tajna našeg uspjeha...
Je li popularnost mijenjala vašeg supruga?
Nimalo. Iako je u nekim stvarima trebalo. Oliver je toliko skroman da mi nekad ide na živce. Njemu je neugodno kad ga netko pohvali, misli da je pretjerano. Misli da nije zvijezda pa se tako i ne ponaša.
Tretirate li ga vi kao zvijezdu?
On je meni muž, a ne zvijezda. Ali on se tako ne ponaša vani, a kamoli kod kuće. Zato mi svi nismo ni osjetili taj njegov posao jer se o tome u kući ne govori.
Kako su vaša djeca rasla s Oliverovom popularnošću?
Djeci baš nije bilo najjasnije od početka. Kad je Dino imao tri godine, pitao je tatu: “Jesi ti Mišo Kovač?” Odrastali su s tim, ali nikad nisu bili izdvojeni iz mase niti su živjeli glamurozno. Nikada nisu imali nešto pretjerano, nekakve statusne simbole. Mi nemamo kuće ni bazene, Oliver i ja nemamo čak ni auto. Jedino što imamo je ribarski brod od 11 metara, na kojem živimo četiri mjeseca godišnje.
Tko je odlazio na roditeljske sastanke, vi ili suprug?
Oliver je bio samo jedanput i cijela se škola skupila oko njega po autogram.
Što vas može “podići”? Slušate li Olivera?
Samo lagane me dirnu. Ali nemam vam ja njegovih CD-a. Dobijemo par komada pa podijelimo. Ja vam više slušam Gibonnija, Tedija Spalata i Marijana Bana.
Udijelite li kakav savjet Oliveru o njegovoj glazbi?
Nikad se nisam miješala u to, samo za jednu pjesmu. Od prijatelja iz Vele Luke dobio je dvije pjesme i jako mu se dopala jedna od njih, “Samo ti”. Druga pjesma bila je “Kad mi dođeš ti”, koja mu baš nije legla, ali ja sam bila uporna. Znala sam je slušati po cijele dane i na kraju sam ga zamolila da je snimi meni za ljubav. On je o ljubavi samo pjevao, a kada je trebalo govoriti, tu je bila supruga Vesna. No ovo je jedan od rijetkih intervjua na koje je pristala Te 2005. godine povod za intervju bio je više no važan i velik: 30 godina braka Olivera i Vesne Dragojević. Dakako, prva adresa za dogovor bio je on. Do toga trenutka, naime, njegova supruga dala je tek jedan jedini intervju 1995. godine i zbog toga gorko zažalila. No Oliveru nije bilo najlakše razgovarati o ljubavi i braku, sve što je o tome imao reći kazao je svojim pjesmama pa je “mikrofon” ovoga puta prebacio njoj. “Neka to ona ispriča iz ženskog ugla”, pao je dogovor koji smo zdušno prihvatili, iznenađeni da je uopće pristala. No Vesna je dobro odvagala hoće li pristati na intervju. Kako je nakon neugodnog iskustva s medijima vrijeme ipak učinilo svoje, štošta je sjelo na svoje mjesto pa se ipak odazvala na razgovor zakazan u splitskom restoranu Jugo. Djelomično zbog toga što se ondje osjećala kao kod kuće pa je, očekivano, u trenutku dolaska tada 51-godišnje mladolike i atraktivne crnke kao glazbena podloga ovom razgovoru zasvirao i Oliverov album. Motive koji su presudili da prihvati poziv rastumačila je otprilike ovako: “Sjedim ja sa svojim prijama i mislim si kako su pune novine ljudi iz Zagreba, a nas Dalmatinaca nigdje nema. A tek domaće žene iz Dalmacije, pa one nikoga ne zanimaju! E, pa nećemo tako, uvik je istih pet ženskih po novinama, ajmo malo razbit tu monotoniju.” Četiri sata kasnije, uz neumorno pućkanje biljnih cigareta, uspjela je u dvije stvari: razbiti monotoniju i “prevlast istih pet ženskih po novinama” te učiniti lako shvatljivim zašto je najveća zvijezda hrvatske estrade provela 43 godine u braku upravo s Vesnom. S početkom intervjua koji joj je Oliver “podvalio” bila je još prilično zakopčana, no tijekom razgovora potpuno je ogoljela vlastitu dušu te javnosti dopustila i u današnjim okvirima raritetan pogled u najintimnije trenutke života s Oliverom. Nije se libila otvoreno govoriti o najsitnijim detaljima života s četiri muškarca, sa suprugom i tri sina, i pritom se pokazala duhovitom i snažnom ženom. A ta će joj snaga biti najpotrebnija u danima koji dolaze.