OD PROSJEČNE PLAĆE MOŽE SE PREŽIVJETI, A NE ŽIVJETI

Ne zvuči loše da je prosječna plaća u Hrvatskoj 6352 kune, ali, nažalost, to ne govori da je standard prosječnih radnika koji žive samo od svog rada dobar. Sve dok polovica zaposlenih u zemlji, a riječ je o više od 700.000 radnika, ima plaću manju od 5252 kune, ne možemo govoriti da s njom mogu pristojno živjeti. Čak i da imaju prosječnu zagrebačku plaću od 7235 kuna, ako imaju stambene kredite i djecu, mogu samo poplaćati račune. Od prosječne hrvatske i zagrebačke plaće mogu živjeti, a ne preživljavati, samo radnici koji u vlasništvu imaju nekretnine bez kredita, i osobito vlasnici nekretnina po obali i u Zagrebu, koje iznajmljuju s mihov nimalnim plaćanjem poreza ili na crno, pa ni ne trebaju raditi. U Hrvatskoj mogu dobro živjeti i zaposlenici u iznadprosječno plaćenim zanimanjima, osobito oni s plaćama iznad 17.500 kuna, koje će još porasti. Zato su neprimjereni odgovori pojedinih ministara i političara koji to što će radnici s plaćom od 5, 6, 7 tisuća kuna ili manje poreznim izmjenama dobiti mizeriju ili ništa pravdaju time da će i oni profitirati jer će biti jeftinije meso, voće, povrće. Kao da se podrazumijeva za nji- status da im ne treba više. Zato se nijedna vlast ne brine što si godinama više od 60% građana ne može priuštiti tjedan odmora za sve članove kućanstva. Ali trebala bi se brinuti jer se iseljavaju najviše ispodprosječno plaćeni. Još je Aristotel govorio da je najbolja država ona u kojoj je najviše srednje bogatih, u kojoj nema ni prebogatih, ni presiromašnih. Ali što je Aristotel naspram naših političara? Najveći hendikep niza bogatih i dobro plaćenih u vrhu politike je taj što si uzimaju za pravo misliti da su Bogom dani i da su zaslužili sve privilegije, a sirotinja mrvice. Tko nije u stanju vidjeti i razumjeti ljude “ispod sebe”, taj ne može biti ni velik čovjek, ni stručnjak, ni političar.

Nijednu vlast ne brine što si 60 posto građana ne može priuštiti tjedan odmora s obitelji