Dostojanstveni u pobjedi, kako je želio Tuđman

Poruke naših političara na vlasti bile su ovih dana sasvim odmjerene, precizne, nitko nije naveo da je za agresiju odgovoran cijeli srpski narod

Nakon proslave Dana pobjede, podsjećam na riječi predsjednika Franje Tuđmana, koje je izrekao u Vukovaru 8. lipnja 1997. godine, jer te riječi imaju jako važno značenje i danas. Usto je upravo Oluja omogućila mirnu reintegraciju istočne Hrvatske bez ispaljenog metka. Tuđman je tada, među ostalim, rekao: „Na početku bih podsjetio: pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi... Hrvatsko vrhovništvo, ja kao predsjednik i hrvatska Vlada dali smo opći oprost, amnestiju i pomilovanje za sve one koji nisu počinili ratne zločine koji nisu okrvavili svoje ruke izravno krvlju. I budite uvjereni nikada daljnjih nekakvih popisa za sudske progone neće biti. Ali, razumije se, očekujemo puno povjerenje i punu vašu suradnju na tim našim nastojanjima... Ali, s jednom malom zamjerbom gospodinu Stanimiroviću – gospodine Stanimiroviću i predstavnici srpskog življa, nemojte očekivati da Hrvatska tek treba dokazivati da je demokratska zemlja. Da je Hrvatska demokratska zemlja, da je željela mirno rješenje, dokaz je i

to što sam rekao u Belom Manastiru, da poslije ‘Bljeska’ i ‘Oluje’ nismo išli oružjem, jer nismo željeli da svi Srbi odu. Željeli smo demokratsko rješenje i mi jesmo demokratska zemlja i to što činimo ne činimo pod pritiskom ni Europe ni Amerike, nego zato – želimo dati sva građanska, etnička prava svim Srbima koji žele ostati, koji priznaju Hrvatsku, zato što smo mi kao Hrvati preživjeli u povijesti dovoljno zla od drugih i od Mađara, i od Nijemaca, Talijana i od velikosrpske hegemonije i ne želimo stvarati nepravdu vama, želimo vam dati punu ravnopravnost, ali očekujemo i punu lojalnost prema hrvatskoj državi.“Tuđmanove riječi najbolji su odgovor na sumanutu tvrdnju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića izrečenu u subotu, da je Hrvatska željela Hrvatsku bez Srba kao što je Hitlerova Njemačka željela svijet bez Židova. Tako se još jednom pokazalo, i ove godine, da je Hrvatska velika u pobjedi, da se ponaša kao pobjednik koji ne želi izazivati nove sukobe, koji pruža ruku pomirenja i suradnje, ali da druga, poražena strana nikako ne može prežaliti poraz koji je doživjela u Domovinskom ratu. I poruke naših političara na vlasti bile su ovih dana sasvim odmjerene, sasvim precizne, da je velikosrpska klika na čelu s Miloševićem izvršila agresiju. I nitko nije naveo da je za agresiju odgovoran cijeli srpski narod, da su svi Srbi zločinci, da je cijela Srbija bila za gaženje Hrvatske. Samo se treba sjetiti koliko je Srba bilo u ratu u Hrvatskoj vojsci. Jer se i tada jako dobro znalo koliko je bilo protivnika Miloševićeve politike, ali režim ih je gušio. Baš kao što Vučićev režim danas guši svako normalnije razmišljanje koje odudara od njegove bolesne političke volje. Kao što je Tuđman rekao u Vukovaru, tako se Hrvatska treba ponašati i danas i sutra – pobjednički dostojanstveno. Mi nismo krivi što srpska vrhuška ni danas ne može prežaliti poraz. Jer se nisu ispunila Vučićeva obećanja o Velikoj Srbiji koju je najavljivao Srbima u Glini, istim Srbima koji su zbog takve politike pobjegli iz Hrvatske. Ne zato jer su imali razloga za strah, nego zato jer velika većina njih nije mogla zamisliti da žive pod hrvatskom vlašću, u samostalnoj hrvatskoj državi i da budu lojalni građani takve države. Vučić i cijela srpska politička i crkvena elita još jednom dokazuju da im iz glava nije izašla Velika Srbija, ili zamjena za nju u vidu Jugoslavije, i zato toliko žuči prema Hrvatskoj, prema proslavi Oluje, bez obzira što je Haaški sud nedvosmisleno utvrdio kakav je bio karakter Oluje, a onda i cijelog Domovinskog rata. Srpska vrhuška ne priznaje međunarodne presude, baš kao i u slučaju presude o srpskom genocidu nad muslimanskim življem u Srebrenici. Oni priznaju samo ono što njima odgovara i ništa više. Što reći, kad i kraj svih nepobitnih dokaza, oni i danas jašu nad 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu? To sve mogu samo pomračeni umovi. Što će reći Pupovac na Vučićeve tvrdnje kojima je nazočio? Što će reći Vlada? Hoće li predsjednica svejedno u Beograd? A za kraj citiram kardinala Franju Kuharića od 21. kolovoza 1995. godine: „Ne dopustite da vas zarazi mržnja, da padnete u napast osvete i da vraćate zlo za zlo. Mi ne vraćamo zlo za zlo. Mi molimo za svoje protivnike i njihovo spasenje. Mi moramo svjedočiti da pripadamo civilizaciji čiste savjesti, čiste ljubavi.“Hrvatska i Hrvati imaju čistu savjest!