Literarni glas vapijućeg iz pustinje
Akademik Nedjeljko Fabrio umro je u osamdeset prvoj godini u Rijeci
Fabriju je Večernji list 2004. u biblioteci Najbolji hrvatski romani objavio “Vježbanje života” u nakladi od više desetaka tisuća primjeraka
Vijest o fizičkom odlasku hrvatskog prozaika i akademika Nedjeljka Fabrija rastužila je hrvatske literarne krugove i njegove brojne poštovatelje. Nekonfliktan i intelektualac širokog obrazovanja, Fabrio je tijekom duge karijere pisca, antologičara, urednika i kritičara stekao veliki ugled u hrvatskoj javnosti, ali i kod umjetnika s različitih područja jer se interesirao i za glazbu i kazalište.
Najbolji hrvatski romani
Kada mu je Večernji list 2004. godine u biblioteku najboljih hrvatskih romana uvrstio kronisteriju “Vježbanje života”, Fabrio je izjavio da je “Večernji poduzeo epohalni pothvat za hrvatske pisce”. Njegovo “Vježbanje života” izašlo je u nakladi od više desetaka tisuća primjeraka uz djela klasika kao što su to Slobodan Novak, Ivan Aralica, Ivan Kušan, Pavao Pavličić, Goran Tribuson... Nedjeljko Fabrio je u svibnju 2015. bio i na predstavljanju knjige “50 godina 50 priča” kojom je Večernji list proslavio pola stoljeća postojanja svog natječaja za kratku priču, a u koji je selektor Tomislav Sabljak uvrstio i Fabrijevu priču.
Rođendan u Splitu
Kada mu je lani splitski ogranak Društva hrvatskih književnika organizirao proslavu osamdesetog rođendana, Fabrio je poslao dirljivi tekst istaknuvši da je duboko dirnut organizacijom skupa. “Teška srca morao sam prihvatiti činjenicu da zbog bolesti ne mogu putovati pa niti s vama podijeliti ove lijepe trenutke. Ipak, istovremeno sam sretan što postoje takvi poštovatelji i ljubitelji moga djela. Pisanje i ljubav prema klasičnoj glazbi srž su moga života. Ulaskom u zimu postojanja, po mjeri godina starosti, nemam više srži za darovanje, ona ostaje samo u meni. Ogromna je sreća da ono što sam stvorio traje u čitateljskoj publici i da se objavljuju novi prijevodi mojih djela pri čemu mislim na najnovije prijevode: ‘Jadranske trilogije’ na slovenski i ‘Vježbanja života’ na talijanski jezik. Pozdravljam vas s porukom da su moje misli s vama”, napisao je Fabrio Splićanima koji ga nisu zaboravili za visoki životni jubilej. Iako je u tri mandata bio predsjednik Društva hrvatskih književnika i to u ona prijelomna ratna vremena, Fabrio je izašao iz DHK i učlanio se u Hrvatsko društvo pisaca i to, kako je navodio, nezadovoljan politikom DHK i odnosom prema turbulentnim društvenim pitanjima. Iako se nije bavio politikom, nije bio apolitičan. S puno je nezadovoljstva dočekan njegov mirakul “Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcima naših gospara” iz 1969. godine, baš kao i članak “Glas vapijućeg iz pustinje ili pismo iz Umaga: istarske stranputice” objavljen u Književnom tjedniku 1971. godine, koji svjedoče o sustavnoj borbi Fabrija za slobodu stvaranja i mišljenja.
Pisanje i ljubav prema klasičnoj glazbi srž su moga života, poručio je lani Nedjeljko Fabrio