OLUJU SU NAPOKON POTVRDILI I SAVEZNICI - SAD I IZRAEL

Nakon ovogodišnje 23. obljetnice Oluje možemo napokon reći da Hrvatska svoj Dan pobjede može slaviti “punim plućima”, jer taj je najveći hrvatski državni praznik dobio i ono što mu je sve ove godine manjkalo – međunarodnu legitimaciju. Hrvati su, naravno i bez nje taj datum beskompromisno obilježavali kao povijesni uspjeh i pobjedu u ratu, no godinama je bilo prisutno i zrnce gorčine jer su predstavnici međunarodne politike zaobilazili proslavu u Kninu. Ove se godine ta praksa stubokom izmijenila, na kninskoj su tvrđavi osvanuli i strani vojni predstavnici te dvije savezničke vojne delegacije, američki general Jensen s vojnim predstavnicima SAD-a, a svakako je najznačajnija prema svojoj državnoj razini bila izraelska delegacija predvođena generalom Ben Baruchom, prvim čovjekom izraelske obrambene industrije i zapovjednikom vojne baze Ramat David, gdje će hrvatski piloti krenuti na obuku na višenamjenskim avionima F-16. I političkom je laiku jasno, kada se iznad tvrđave u Kninu na Dan pobjede u zračnom mimohodu s hrvatskim MIG-ovima pojavio na zajedničkom letu i par izraelskih aviona F-16 s Davidovom zvijezdom, bio je to i simboličan čin međunarodnog priznanja etičkoj neupitnosti vojne operacije Oluja kojom je Hrvatska postala suverena država u svojim granicama. A borba za takvo, uvjetno rečeno, “međunarodno priznanje” Oluje trajala je od trenutka kada je vojna operacija bila formalno dovršena, od kolovoza 1995. Diplomatski i politikantski progon Oluje započeo je odmah, prvog dana te operacije, kada su protivnici međunarodnog priznanja i odvajanja Hrvatske od Jugoslavije započeli kampanju osude “agresije” Hrvatske nad Srbima u Hrvatskoj. Predvodio ih je Carl Bildt, bivši švedski premijer i ministar vanjskih poslova koji se već 4. kolovoza potrudio putem UN-a objaviti lažne podatke kako su Hrvati desecima tisuća granata zasuli Knin i pobili tisuće civila. U svom brzojavu Bildt je tada zaprijetio kako će zbog Oluje hrvatsko vodstvo s Tuđmanom i generalima završiti u Haagu gdje će im biti suđeno za ratne zločine. Očito je Bildt znao što govori, jer progon Oluje putem

Tribunala krenuo je de facto odmah. I bilo je to mučnih petnaestak godina političke borbe za očuvanje čistog obraza Oluje. Ta je borba završila pobjedom Hrvatske, ali tek u studenom 2012., kada je Haag drugostupanjskom presudom oslobodio hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Time su i formalno pale u vodu sve optužbe da je Oluja krimen, ratni zločin, smišljena kako bi etnički očistila Hrvatsku od Srba. No bez obzira na takvu presudu, moralo je proteći još 5 i pol godina dok se na proslavi Oluje ne pojave strani vojni i diplomatski predstavnici. Hrvatskoj je najvažnije da su beskompromisno uz nju stali njezini najvažniji strateški saveznici – SAD, a sada i Izrael. Nakon svega, kao jedini bukač koji osuđuje Oluju kao zločin ostaje srbijanski lider Aleksandar Vučić, koji Hrvate povodom 4. kolovoza sotonizira sve morbidnijim izjavama. Ove godine njegov govor o Oluji pamtit ćemo po tome što nas je usporedio s Hitlerom, jer da je on želio svijet bez Židova, a Hrvati Hrvatsku bez Srba. Vučić već godinama gradi tezu da Hrvati ne slave pobjedu, nego progon Srba, a on se tome suprotstavlja time što redovito prijeti da Srbija više neće dozvoliti nove Oluje. Premijer Plenković iz Knina je Vučiću poručio da, što se Hrvata tiče, mi želimo mir, no prije svega istinu. Ili da pojasnimo, uvjet za dobrosusjedsku suradnju sa Srbijom jest njihovo suočavanje s istinom da je rat zakuhala velikosrpska politika i da je Srbija bila agresor na Hrvatsku. A bi li se Vučić mogao na ovaj način suočiti s istinom, o tome mi u Hrvatskoj nemamo iluzija. •

Premijer Plenković iz Knina je Vučiću poručio da Hrvati žele mir, i prije svega istinu