Nisam šutnuo Subašića, već dao šansu i drugima
Tvrdnje da se Subašić radi mene htio ostaviti nogometa nisu istinite. Te izjave pogodile su me i kao čovjeka i kao trenera
nije branio. Subašićev tadašnji suigrač i prijatelj Danilo Paunović u medijima je javno optužio Botunca da je šutnuo Subašića, koji je potom morao iz kadeta Zadarkomerca prijeći u juniore koje je trenirao njegov otac Miodrag Paunović Miško, koji je zaštitio mladog Subašića. Paunović je, dakle, optužio Botunca da je Subašić razmišljao o prekidu karijere. – Pretpostavljam da je Paunović tu izjavu dao zato što nije bio zadovoljan svojim statusom, kod mene nije bio standardni igrač. Njegov otac Miško Paunović, koji je izuzetno korektan čovjek, nekoliko puta pokušavao je sa mnom razgovarati o svome sinu, ali ja sam mu rekao svoje mišljenje. Otac kao otac, bio je svjestan da njegov sin uz Modrića, Grgurovića i Barnjaka neme šanse – priča Botunac koji smatra da su izjave Danila Paunovića osobne prirode. – Te izjave su me pogodile ne samo kao trenera nego i kao čovjeka. Ja sa Subašićem imam vrlo korektan odnos. I danas se pozdravljamo. Nemamo nikakvih međusobnih problema. Da je Danijel nešto imao protiv mene, on bi mi to vjerojatno i rekao, a ja nisam reagirao iz pristojnosti, jer sam javna osoba, trener sam u Dinamu. Čekao sam da završi Svjetsko prvenstvo pa da to demantiram, što mi je bitno zbog mojih prijatelja i ljudi u klubu s kojima radim. Neka znaju istinu. Tvrdnje da se Subašić htio ostaviti nogometa radi mene nisu istinite – ističe Robert Botunac. No, zašto je Danijel Subašić u jednom trenutku bio nezadovoljan svojim statusom i otišao iz momčadi? – U momčadi sam imao tri vratara, mlade dečke od 14-15 godina. Nemoguće je da se u toj njihovoj dobi odlučimo za samo jednog vratara. Morali smo dati priliku svim vratarima – i Danijelu Subašiću, i Josipu Bakulinu, i Ivanu Ušljebrki – obrazlaže Botunac. – Nisam ja samo trener, nego i pedagog. Moj je posao da djeci dajem jednaku priliku. Ako se u tom trenutku netko osjetio uvrijeđen ili povrijeđen pa zbog toga htio otići, to je njegov izbor, ali moje je pravo da kao trener postavljam momčad i odgovaram za rezultat. Na kraju krajeva, ta je generacija dala najbolje rezultate i bili smo prvaci tri puta. Subašić je bio standardni vratar, ali je u jednom trenutku otišao iz momčadi. Znate kakva su djeca u pubertetu – ako ne igra na jednoj ili dvije utakmice, misli da je najlakše otići – pojašnjava Botunac.
Nisam sam donosio odluke
Naime, Subašić je iz kadeta otišao u juniore Zadarkomerca koje je tada vodio Miodrag Paunović Miško, otac Danila Paunovića. No, poslije je opet počeo braniti. – On je kod mene branio, ali sam morao dati šansu i drugim talentiranim vratarima. Na kraju krajeva, nisam samo ja donosio odluke, tu su bili i direktor škole i pokojni Jakov Pinčić, najbolji trener zadarskih vratara. Naravno, morao sam se konzultirati s Pinčićem, on je radio s vratarima, morali smo svima dati priliku. Ako imate tri vratara, ne možete dopustiti da samo jedan brani cijelo prvenstvo, a da su druga dva na klupi i brane samo na treninzima – priča Botunac i dodaje da je tu generaciju vodio na brojnim turnirima. – Dok im ja nisam postao trener nisu išli izvan Zadra, a pola njih dotad nikad nije bilo na pripremama – poentira Botunac. Sačuvao je i anonimna pisma djece koju je vodio u Zadarkomercu. Djeca su pisala o treninzima i treneru i u pismima hvale Botunca. U nogometnim krugovima Botunac je, uz ostalo, bio poznat i po tome što je bio individualni trener Luke Modrića.
Luka je morao ojačati
– Mi smo u Zadru imali tzv. individualni rad. Tomo Bašić je uvijek govorio da je Luka izvanserijski igrač i da mu treba posvetiti posebnu pažnju. S obzirom na to da je bio niskoga rasta i fizički slabiji od ostalih, Tomo je tražio da s njim radim dodatno jer je smatrao da će, kad naraste i fizički ojača, njegovo znanje doći do izražaja. Tomo je uvijek govorio da je Luka veliki talent. Naravno, meni je bila čast i zadovoljstvo trenirati ga. Nakon što je vodio Modrićevu i Subašićevu generaciju u Zadarkomercu, Botunac je od 2002. radio u Croatiji iz Sesveta kao pomoćni trener punih pet godina, potom je prešao u HAŠK. U Dinamu radi od 2011., najprije kao glavni trener za individulani rad na razini cijeloga kluba. – U Dinamu sam trenirao sve igrače s kojima je trebalo dodatno raditi – Alena Halilovića, Jozu Šimunovića, Antu Ćorića, Benkovića... Nema igrača s kojim nisam radio. Na kraju, Botunac se doista može pohvaliti da je kao trener vodio mladiće koji su izrasli u vrhunske igrače. – Iz moje generacije su dva reprezentativca Hrvatske. Jedan je osvojo Zlatnu loptu, a drugi je praktički mogao biti najbolji golman. Kao trener, njima se izuzetno ponosim. Mnogi treneri u Zadru hvale se i kite tim uspjesima. Međutim, ja sam skroman, o meni govore rezultati, nije mi cilj da se hvalim za novine, ali činjenica je da su njih dvojica vrhunski igrači – zaključuje Botunac, trenutačno pomoćni trener mlađe juniorske momčadi Dinama.