Ostao bez kluba, zdravlja, oca, ali nije želio odustati
Sa 17 je napustio dom, a s 19 je imao ozljedu, pa ga se Red Bull riješio. Zamalo je postao vjeroučitelj
Tata Romeo negdje gore je jako ponosan na Ivana. Ne samo zbog golova već i zato što je ispravan i dobar čovjek, kaže prijatelj Svetko Ćustić Ivan Santini ljetos je prešao iz francuskog Caena u belgijski Anderlecht, a bolji start u novom klubu ni u snovima nije mogao zamisliti. Povremeni hrvatski reprezentativac u prva dva kola belgijskog prvenstva zabio je hattrick, prvo je prošloga vikenda tri komada utrpao Kortrijku, a onda u nedjelju i Oostendeu. I tako najavio da ide putem Josipa Webera, Marija Stanića, Roberta Špehara, Branka Strupara i Ivana Perišića, petorice Hrvata koji su tijekom povijesti bili najbolji strijelci belgijske lige. “Ovo je naše najbolje pojačanje ikada”, “Kakvu smo igračinu kupili”, samo su neki od komentara navijača Anderlechta oduševljenih igrama hrvatskog napadača. Santini si je već nakon dva kola priskrbio naslovnice, no neće on poletjeti. Jer, ako je itko skroman nogometaš s dvije noge na zemlji, onda je to Ivan Santini. Dečko koji je u karijeri uvijek morao ići najtežim mogućim putem, kojeg život nikada nije mazio. Prije deset godina bilo je pitanje hoće li uopće postati pravi profesionalac zbog poteškoća i tragedija koje su mu se događale. No, krenimo redom sa životnom pričom ovog skromnog nogometaša iz Zadra.
Za Hrvatsku debitirao s 28
Već kao kadet sjajnim je igrama skrenuo pažnju na sebe, što mu je s nepunih 18 godina donijelo prelazak u Red Bull Salzburg. Tada, kao još golobradi mladić, napustio je svoj dom u Zadru i otišao na put koji će biti posut trnjem. Već u prvoj sezoni u Salzburgu stalno je bio ozlijeđen, imao je “fantomsku” ozljedu trbušnog zida. Salzburg ga je zbog te ozljede prekrižio, pa je tako Ivan ostao bez kluba. A u to najgore vrijeme za mladog igrača dogodila mu se i obiteljska tragedija, ostao je bez oca Romea, koji je iznenada preminuo u snu u 44. godini. – To ljeto 2008. bilo je najgore u mome životu. No, nisam želio odustati, nisam ni razmišljao o tome, jer u ljubavi odustajanja nema. U kratko sam vrijeme ostao bez oca, bez kluba, bez zdravlja. Ali vratio sam se doma, u Zadar, moj klub u kojem je sve počelo. Ne obeshrabren, jer znao sam da Bog sve to vodi i da će sve okrenuti na dobro – rekao je Ivan Santini, koji je iduće tri godine (2009. – 2012.) proveo u NK Zadru. A nakon toga opet je 2012. krenuo na trnoviti europski put, prvo preko Freiburga, pa belgijskih Kortrijka i Standarda, a onda je kao kruna karijere stigao transfer u francuski Caen, gdje je u prvoj sezoni u Ligue 1 postigao 15 pogodaka. Prvi je Hrvat kojem je to uspjelo nakon Dade Prše, a baš kao i “zlatni repić” i Ivan je za reprezentaciju debitirao s 28
godina. Umjesto Caena mogao je odabrati bogatu ponudu iz Kine, no Ivan nije tip koji će trčati za novcem. Do sada je u karijeri pristojno zaradio, kako se kaže, ima za kavu, ali daleko od toga da je imao milijunska primanja. No, umjesto Kine odabrao je Francusku kako bi bio na oku hrvatskom izborniku. I pogodio je, jer Čačić ga je na koncu pozvao na turneju po SAD-u 2017. godine. A kada je dobio taj poziv, bio je izbezumljen od sreće. – Ovo sam sanjao cijeli život, hrvatska reprezentacija za mene je svetinja. Osjećam veliku odgovornost, hrvatski grb na srcu posebno mi znači. Da nakon ovoga prekinem i karijeru, bio bih prezahvalan i prezadovoljan, jer barem sam jednom obukao kockasti dres. Zahvaljujem Bogu što me je vodio do ovdje – rekao je nakon debija protiv Meksika Santini. A ta vjera u Boga uvijek ga je vodila kroz život. – Obiteljski smo prijatelji i dugo poznajem Ivana, još od vremena dok je bio maleni dječak. On i brat Krševan znali su već kao 8,9-godišnjaci s nama starcima igrati mali balun. Mogu reći da je ostao tako neiskvaren kao što je bio kao dijete, svi ovi uspjesi nisu ga promijenili. Ivanu je pokojni otac govorio “budi dobar i pošten čovjek i sve će ti se vratiti”, i on se toga uvijek drži. Cijela obitelj su pošteni, obiteljski ljudi, velik vjernici – rekao nam je Svetko Ćustić, dugogodišnji prijatelj obitelji Santini. Inače, Santinijev pokojni otac Romeo bio je poznati zadarski kantautor, 2008. godine je napisao pjesmu za nesretno stradalog Hrvoja Ćustića. – Kad se dogodila ta tragedija, kad je moj sin preminuo od posljedica udarca u betonski zid na stadionu, Romeo je za njega napisao pjesmu “Dvanaesti anđeo”. A sudbina je htjela da nas je mjesec dana nakon Hrvoje smr- ti napustio i Romeo – ispričao je Svetko Ćustić, pa dodao: – Znam da je Romeo sad negdje gore ponosan na ovo što ostvaruje Ivan. Ma na stranu ti hat-trickovi koje zabija, najveći uspjeh je što je taj dečko ostao toliko skroman, što pomaže drugim ljudima. Ne zaboravlja ni NK Zadar, ljetos je trenirao na našem igralištu i pitao kako može pomoći klubu – kaže Ćustić, sadašnji predsjednik NK Zadra.
Brat Krševan brani za Osijek
A Romeo bi sigurno bio ponosan i na zajedništvo svoje djece. Drugi sin Krševan trenutačno je vratar Osijeka, a nema dana da se on i Ivan ne čuju. A zajedno vode brigu i o sestri, 15-godišnjoj Simoni. U jednom intervjuu Ivan je otkrio da bi, da nije nogometaš, vjerojatno bio vjeroučitelj. I taj detalj dokaz je njegove skromnosti, ispravnog životnog puta. Nastavi li ovako zabijati, ne sumnjamo da će stići poziv za hrvatsku reprezentaciju, već za jesenske utakmice protiv Portugala i Španjolske. Kao nagrada za uspjeh unatoč svim nedaćama koje su ga na putu snašle – kako životnim tako i nogometnim.
Nastavi li ovako zabijati, stići će novi poziv za hrvatsku reprezentaciju. Zasad ima dva nastupa Sa 18 je imao misterioznu ozljedu, pokazalo se problem s trbušnim zidom