Neka se novi nacionalni stadion gradi u Lonjskom polju

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odlučio je da će graditi nogometni stadion i to ne bilo kakav, gradski, ili tako nešto, nego nacionalni. A taj se stadion ne može po njemu graditi tamo negdje u Maksimiru, nego u Blatu i to pored dječje bolnice. Kako svaka bolnica, pa tako i dječja treba mir, onda je to optimalna odluka. Sudac će dati znak za početak utakmice i kazati “pomolimo se”, a nakon što će utakmica završiti on će publici reći “mir s vama, idite u miru”. Publici lokacija Blato izuzetno odgovara jer će iz svakog dijela grada, pa i iz okolne županije, moći brzo i jednostavno doći pješice. To vrijedi i za one koji će doći vlakom ili autobusom, kolodvori su odmah tu, sasvim blizu. A poslije utakmice publika će se moći osvježiti u kafićima, ili nešto pojesti u restoranima, jer takvih objekata ima sva sila oko tog novog stadiona. I s te strane Blato je prava lokacija, pa nije to Maksimir gdje je sve daleko i izvan ruke. Važno je i to da će se inozemni navijači moći u Blatu diviti monumentalnoj građevini bolnici u izgradnji, koja doduše nekoliko desetljeća stagnira, ali opet, neka ti navijači uživaju tamo, a ne da se motaju po centru Zagreba, pa nisu oni budući turisti… Ma bila bi ta bolnica i završena, ali posla puno, a sukladno tome vremena malo, pa se nije stiglo i zato treba imati razumijevanja. Istina je da je Maksimir kolijevka gradskog nogometa, da ima dugu tradiciju. Također je istina da su muškarci tamo odlazili na utakmice, a žene kojima se nije dalo ići na utakmice, otišle u park i šetale s djecom. A poslije su svi zajedno odlazili u onaj restoran na ulazu u park na roštilj, pivo, sok ili sladoled. Stoji i to da se na mjestu sadašnjeg derutnog stadiona može izgraditi novi, a na cijelom onom kompleksu može se napraviti idealni kamp. Međutim, tradicije su tu da se prekidaju, ruše. Osim toga gospodin Bandić će graditi nacionalni stadion, a ne gradski. Možda je on htio napraviti i gradski stadion, ali eto u proteklih 20ak godina koliko je na vlasti u Zagrebu, jednostavno nije se stiglo i zato to treba prihvatiti bez jamranja. Svi naši gradovi i gradići imaju svoje gradske stadione, a Zagreb nema, pa dobro i Zagreb u nečemu mora biti zadnji. Mogao bi gospodin Bandić u Maksimiru i sada sagraditi novi stadion, ali kako kad bi na njemu stolovao taj omraženi Dinamo, pa ne ide to, što bi mu rekli neki. Osim toga nije taj Dinamo nešto bitan, pa ne daje on 20-30 reprezentativaca, jedva ih skupi 7-8, a to je malo, slabo, gotovo ništa, zanemarivo. Zato bi bilo najbolje da se Dinamu sagradi stadion u recimo Lonjskom polju, to bi bilo idealno, jer ionako Dinamo nema neku vidljivu publiku, na utakmicama. Mislim da bi to onima koji su se godinama brinuli, a i danas se neki brinu da Dinamo na stadionu ima što manje publike itekako dobro sjelo, baš bi im odgovaralo Njih nema malo, a i dobro su raspoređeni. Poanta je u tome da se nogometni stadion izmjesti iz centra grada radi velikih gužvi koje stvaraju navijači, njih 30-40 tisuća. No pamtimo i vremena kad se na stadionu u Maksimiru našlo i 60 tisuća navijača, ali za čudo nisu se dogodili tektonski poremećaji. No bio je takav prometni kaos da se tramvajem nije moglo do Kamenitih vrata ni na Dolac, bome niti na Cmrok, a u Maksimirskoj i okolnim ulicama, gužve su još i danas… Zato je razumljivo da se novi stadion gradi u Lonjskom polju, pardon, u Blatu. Ali dobro, znate kak veli naš Gradonačelnik “Navek ima onih kaj nekaj jamraju, a mi idemo delat”. U Blato.