Uz vinogradarski ćevap slavi se već tri stoljeća
Nezaobilazno je u svakoj priči o tradicijskoj kuhinji podsjetiti na brojne slatke zalogaje koji su se pripravljali od tijesta i koji su osvajali svojim jednostavnim, a opet osobitim sastojcima. Kako nekad, tako i danas, pravo su veselje za djecu, a za one starije istinsko su sjećanje na slatke doživljaje djetinjstva. Šmarn, tačkrle, knedle, štrudle samo su mali dio sjećanja, ali i raznovrsni dio današnjeg užitka blagovanja. Šmarn, uz kojeg su vezane razne priče o nastanku (od neuspjelih palačinki do smišljene kreacije) koje se vrte oko cara Franje Josipa, taj zalogaj, koji se često služio za doručak ili večeru uz kompot, najčešće od šljiva, jabuka ili krušaka i danas osvaja svojom jednostavnošću, slatkoćom i sočnošću. Odmah do njega su i tačkrle – omiljeni slatki jastučići od tijesta, punjeni domaćim slavonskim pekmezom od šljiva i to onim koji se dugo kuhao bez šećera, a dolaze u brojnim kombinacijama sa sirom, posipani makom ili orasima. Ne zaostaju za njima ni knedle, sočne i slatke kuglice od krumpirova tijesta čiji su glavni sastojci šljiva i mješavina šećera i cimeta. Uz to oblivene popečenim krušnim mrvicama s maslacem pravo su veselje za djecu, ali i doživljaj za svako nepce. Dodamo li tome i bezbrojne kombinacije domaćih štrudli punjenih domaćim voćem, mirisi djetinjstva jednostavno osvajaju. Egzotični požeški vinogradarski ćevap zapisi spominju kao vinogradarski specijalitet, tradicionalno svečano jelo požeških vinogradara, bez kojega nije prošlo ni jedno njihovo druženje. To je i tri stoljeća nezaobilazno jelo uz blagdan Grgureva – požeškog vinogradarskog običaja upisanog na listu zaštićenih nematerijalnih dobara Republike Hrvatske – kojim Požežani slave istjerivanje Turaka iz ovog kraja. Jelo je to u kojem se na ražnju redaju dobro posoljeni, popapreni i crvenom paprikom začinjeni komadi svinjskog buta, udimljene debele slanine, junetine i luka. Takva vrsta pripreme mesa nabodenog na ražanj zahtijeva otvorenu vatru, odnosno žeru, no u zimi je ćevap, jednako tako nanizan na ražanj, znao zaživjeti u pećnici štednjaka. A to je i današnja modernija verzija njegove pripreme, iako će iskusni znalci reći da je njegov pravi i najbolji okus upravo kada se priprema na otvorenoj vatri.