Tuđmana su poslali u Partizan da zaustavi rat KOS-a i Udbe
Vrh partije je u jednom trenutku odlučio da je dosta otimanja igrača i financijskih muljanja
Manolić tvrdi da su samo najbolji kadrovi i najodgovorniji ljudi Cenralnog komiteta SKH mogli u Dinamo O političkom životu Josipa Manolića (98) zna se gotovo sve. No većina ne zna da je nekadašnji šef SUP-a u bivšoj Jugoslaviji i jedan od osnivača HDZ-a bio jedno vrijeme vezan i uza sport. Bio je jedno vrijeme predsjednik Sportskog društva Mladost u kojem su perjanice bili odbojkaši. – U to vrijeme nije bilo nijedne sportske organizacije koja nije bila pokrivena partijski i agenturom. Tako je mene gradski komitet delegirao u Mladost. U to vrijeme bio sam šef policije i tada se nije tako crno gledalo na nas kao što se možda gleda danas. Moj prvi zadatak kao predsjednika bio je da SD Mladost napreduje. Zahvaljujući mojem angažmanu, nije bilo nikakvih birokratskih zapreka u funkcioniranju kluba. Kao i u svim sportskim društvima i klubovima, ni u Mladosti nije bilo puno novca i moje ime bilo je garancija kod nekih ljudi da se pribavi novac za normalno funkcioniranje kluba. Napravio sam za Mladost puno sitnih usluga. Primjerice, za jedan dan mogao sam cijeloj momčadi napraviti putovnice – rekao je Manolić.
Igrači nisu htjeli bježati
Je li vas sport posebno zanimao? – Iskreno, nije, ali zavolio sam odbojku. S mladostašima sam dosta putovao na međunarodne utakmice, najčešće u Italiju i Francusku. Imala je Mladost jako dobru momčad. Tako smo 1963. godine igrali u četvrtfinalu Kupa prvaka, a godinu dana kasnije i u finalu, ali smo izgubili od Leipziga. Odbojkaši Mladosti bili su perjanica grada Zagreba, imali smo, primjerice, bolje rezultate od nogometaša Dinama – govori Manolić. Jeste li usput malo pripazili na igrače, da ne bi netko slučajno ostao u inozemstvu? – Nije bilo takve vrste opasnosti. Dečki su imali sjajnog trenera Bojana Stranića, kojeg su cijenili i slušali. On je bio veliki autoritet i igrači su ga jako cijenili. Bilo je ponekad negodovanja, ali ništa strašno. Pa i danas se igrači nekad pobune, ali se sve brzo smiri – istaknuo je Manolić koji je na mjestu predsjednika SD Mladosti bio do 1965. godine. Priča se da su svaki jači klub ili sportsko društvo bili pokriveni jednim agentom tajne službe? – To je istina. Čak je i u mojem Sportskom društvu Mladost bio agent premda sam ja bio i više nego povjerljiva osoba. Ti su agenti pratili ima li nekih neprijateljskih djelovanja prema Jugoslaviji. Tko je u to vrijeme bio u upravi NK Dinamo? – Samo najbolji kadrovi i najodgovorniji ljudi Centralnog komiteta SKH mogli su u Dinamo. I zato što su najbolji kadrovi bili u klubu, Dinamo se godinama zadržao u vrhu jugoslavenskog sporta. Na kraju krajeva, osvojio je 1967. godine i Kup velesajamskih gradova. Biti predsjednik Dinama bila je velika čast. Sjećam se dobro Marka Belinića, narodnog heroja, koji je jedno vrijeme bio u Dinamu – prisjeća se Manolić. Jeste li se vi aktivno bavili nekim sportom? – Igrao sam tenis, bio sam član Mladosti. Ali nikad nisam igrao na nekom turniru, više sam igrao rekreativno. A jeste li u to vrijeme odlazili na utakmice košarkaša ili nogometaša? – Bio sam na nekoliko utakmica, ali uglavnom sam pratio sportska zbivanja preko novina ili na televiziji. Odmah nakon Drugog svjetskog rata jugoslavenski državni partijski vrh želio je imati i određenu kontrolu kretanja u sportu, a prije svega u masovnom sportu kao što je nogomet. – Zbog toga je, nakon oslobođenja, Partija preko svojih kadrova bila prisutna u vrhunskom nogometu i velikim klubovima kao što su bili Dinamo, Hajduk, Partizan, Crvena zvezda, Sarajevo, Željezničar. Usporedo s takvom partijskom politikom i službe sigur-
Josip Manolić Kao i svaki ugledniji opartijac i on je dobio jedan sportski klub – odbojkaše Mladosti
Agenti su koristili putovanja klubova u inozemstvo za snimanje stranih tajnih službi Čak je i u mojoj Mladosti bio agent premda sam ja bio i više nego povjerljiva osoba U to vrijeme bio sam šef policije i tada se nije tako crno gledalo na nas kao danas
nosti uvidjele su određeni interes za prisutnost u vrhunskom sportu, što je partijski vrh podržavao razmišljajući da će te službe imati dobru kontrolu situacije da se ne narušava generalna partijska linija u sportu protiv devijantnih ponašanja – istaknuo je Manolić. Dakle, tajne službe bile su prisutne u velikim klubovima? Da, Udba u Crvenoj zvezdi, a KOS Partizanu. Slično je bilo i u svim drugim republikama tadašnje Jugoslavije – rekao je Manolić. U to vrijeme došlo je i do pojave tzv. crnih fondova? Da, dolazilo je do financijskih malverzacija pri kupnji igrača, dolazilo je do nezdrave konkurencije i sukoba na toj liniji, otimanja igrača iz raznih klubova. Tako je Beara odveden iz Hajduka u Beograd. Najgore od svega bilo je što su u tome sudjelovali politički kadrovi SKJ i kadrovi službi sigurnosti. Tako je u jednom trenutku došlo, po ocjeni političkog vrha Jugoslavije, do eskalacije sukoba tih kadrova unutar Crvene zvezde i Partizana te se politički vrh odlučio to presjeći. Tako je preko generala Gošnjaka Tito instalirao u Partizan generala Tuđmana, da sredi situaciju i onemogući daljnje konfrontacije kadrova KOS-a i Udbe, jednih u Partizanu, a drugih u Crvenoj zvezdi. Tuđman je taj zadatak uspješno odradio što mu je bio veliki plus u budućoj vojnoj karijeri. No, unatoč tome, devijacije nisu zamrle, nego su i dalje bile prisutne u mnogim nogometnim klubovima širom Jugoslavije. Tada je politički vrh odlučio da se dekretom 60-ih godina to konačno presiječe. Dakle, izdan je dekret kojim se naređuje da se svi pripadnici službi sigurnosti povuku iz aktivnog djelovanja u nogometnim klubovima – kaže Manolić.
Kriminalci u nogometu
Kakav su interes imale službe sigurnosti od sudjelovanja u sportskim klubovima? – Riječ je bila o tzv. inofaktoru. Naime, inozemna putovanja s klubovima s kojima su radili kadrovi službe sigurnosti koristili su za snimanje stranih obavještajnih službi – kaže Manolić. Sredinom osamdesetih ponovno je partijska struktura dobila određene informacije o devijacijama u nogometnim klubovima... – Konstatirano je da su kriminalni krugovi u nogometnim klubovima jako dobro organizirani u svojoj djelatnosti i oblici kriminala nosili su predznak mafijaškog karaktera, a izvršitelji su bili izuzetno spretni, lukavi i konspirativni. Ta konstatacija odnosila se i na određene pojedince u NK Dinamu. Novac bez pokrića, obveznice za zajam, zloupotrijebljene ulaznice koje se falsificiraju, rasipanje zarađenog i nezarađenog novca predstavljalo je konstantu u Dinamu. Bilo je i šverca i drugih protuzakonitih radnji među onima koji su se u klubu bogatili na sto raznih načina. Neki od njih bili su u SKJ te im je Partija predstavljala sasvim dobru sinekuru u kojoj su bili vrlo dobro zaštićeni. Dugogodišnje crne fondove neće se moći razriješiti i ukloniti iz nogometnih klubova ako politička klima ne bude za to stvorena. To je kapital u klubovima iz kojih izviru gotovo svi problemi nogometne organizacije, jer je nekontroliran i omogućuje vlasnicima tog novca ponašanje i aktivnosti kakve požele. Ako se uspije eliminirati taj crni fond koji je formalno nepostojeći i nevidljiv, onda će se uspjeti razriješiti gotovo sve probleme u nogometnoj organizaciji, a koji su bili prisutni već više godina. U to vrijeme izuzetno je moćan bio general Jovan Popović. S obzirom na to da je radio u Službi sigurnosti i Institutu bezbjednosti, kao umirovljeni general imao je logističku podršku službi sigurnosti SFRJ za vrijeme svog aktivnog djelovanja u nogometnoj organizaciji – ispričao je Manolić.