Neostvaren komunist - oličenje sukoba interesa

Europarlamentarac Ivan Jakovčić, oličenje sukoba interesa, nedavno je podnio ostavku na mjesto u upravi tvrtke Afarak, u kojoj je od veljače 2013. kako bi se mogao usredotočiti na kampanju za europske izbore. Ispada da je važnija kampanja od samog mandata Padaju jedan za drugim politički i poslovni partneri gospodara Istre Ivana Jakovčića, samo on ostaje kao moralni stup društva

Ni četiri godine u Bruxellesu nisu pomogle neostvarenom komunistu i istarskom alfi i omegi Ivanu Jakovčiću da iz svog repertoara izbaci utjecaj bivših vremena kad je politika odlučivala gotovo o svemu, pa čak i o tomu tko i što smije pjevati. Njegova poruka Thompsonu: “Nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš!” govori kako ni 28 godina demokracije za neke još nije dovoljno da shvate kako ne može politika biti mjerilo svega. Samo sud može nešto zabraniti i to isključivo ako je zabrana propisana zakonom, uz dodatan uvjet da ima legitiman cilj i ako je nužna u demokratskom društvu. To je europski standard koji proizlazi iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To vrijedi i za Thompsona. Barem to je Jakovčić za boravka u Bruxellesu mogao naučiti umjesto što se zadrto razbacuje svojim autoritetom. Koliko li je kritika ispisano zbog sličnih Tuđmanovih istupa, ali desetljećima kasnije o Jakovčiću ni riječi. Štoviše, većina se bavi kritikom branitelja na čiji su pritisak gradske vlasti i/ili organizatori Dani piva otkazali Bajagin koncert zbog njegova pjevanja 1993. u Kninu. No, pustimo na stranu ima li Jakovčić opravdanog razloga dijeliti povijesne lekcije pjevaču, a i Thompsonova je stvar hoće li se i kako braniti od optužbi za veličanje ustaštva. Premda, i sam Jakovčić je kao europarlamentarac sa svojim objavama veličao totalitarističkog diktatora Tita, tobože promovirajući istarske maslinike, unatoč dvjema europskim rezolucijama o osudi komunističkih režima. Ali, je li baš Jakovčić moralna vertikala koja se može zgražavati nad tim tko i kako zarađuje. Notorna je priča o selu Sveti Juraj. O tomu kako moćan političar može 1996. kupiti selo za 20.000 DEM putem izravne pogodbe pa kad sud to proglasi nezakonitim i poništi, to opet 2008. kupi ali za pola milijuna kuna, uz uvažavanje 1,5 milijun kuna ulaganja. I tu je pokazao izniman talent za sastavljanje najpovoljnijih ponuda na natječajima u Istri. U općini Grožnjan pobijedio je 103 konkurenta za zemljište od 61.478 metara četvornih za dvije kune po kvadratu. Šturi gospodarski program sveo mu se na vinograd i maslinik, dvije kulture čije je proizvode promovirao i u Europskom parlamentu, naravno radi Istre. Puka je koincidencija da on i prakticira politiku za koju se zalaže. Povjerenstvo ga je 2014. kaznilo s 15.000 kuna jer u imovinskoj kartici prešutio dvije nekretnine. Što zbog kreditnih obveza, što zbog pravila o sukobu interesa koja u EU nisu zahtjevna kao u RH, Jakovčić je shvatio da je rođen za plaću europarlamentarca, On je eklatantan primjer kakav političar ne bi smio biti. Oličenje sukoba interesa. Tako je 31. srpnja podnio ostavku na članstvo u upravi Afaraka jer se želi usredotočiti na kampanju za europske izbore. Ispada važnija je kampanja od samog mandata jer u toj tvrtki Danka Končara, poslovno fokusiranog na Istru, Jakovčić je bio od 11. veljače 2013. na plaći od 3500 do 5000 eura mjesečno. Lani u studenome finski portal Yle je tragom afere Paradise Papers pisao o sumnjivim poslovima putem kompanija u poreznim oazama i skrivenim dionicama Končara. I naš je DORH morao pokazati interes za tu aferu u Afaraku, ne samo zbog Končara. Ako netko želi naučiti kako javnu funkciju iskoristiti za privatne interese, onda se svakako treba obratiti Jakovčiću. “Na samo sebi svojstven način, duhovito, šarmantno, ležerno i veselo, predstavio je Ivan Jakovčić 17. svibnja u idiličnom vrtu porečke Ville Polesini, bezalkoholni napitak Gineta. Ovog puta Jakovčić pred novinare i druge uzvanike nije došao kao istarski župan ili predsjednik IDS-a, već kao poduzetnik, slobodno možemo reći, kao Nino”, pisao je lokalni istarski portal o jednom od najbesramnijih primjera sukoba interesa kakve si čak ni američki predsjednik Donald Trump nije dopustio. Veliki zagovornik Istanbulske konvencije tada je na promociji u retro stilu Tatjani Jurić rekao: “I ti bi mogla biti Gineta”. Jakovčić je tu promociju privatnog projekta odradio svjestan da to ne smije jer je stoga upravljanje tvrtkom Juniperus prenio na odvjetnika Alena Kalčića. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije ga sankcioniralo samo zato što je prošlo više od godinu dana od prestanka dužnosti župana. Jakovčić se pravdao kako “ne može nikoga natjerati da popije piće kojeg je kreirao ako to sam neće”. Ali zato Thompson, po njemu očito bičem tjera svoje fanove da slušaju njegove pjesme. Projekt Gineta je propao. Nikad nismo doznali koliki je bio gubitak Todorićeve Jamnice pod vodstvom Ivice Sertića, koji je sada pod istragom zbog Agrokora. Jakovčić je lani u rujnu na N1 zdušno branio Todorića. Pisao je i Europskoj komisiji. Oduševljavao se i Sanaderom... Svi padaju, čak i Damir Kajin, samo je Jakovčić ostao kao moralni stup društva. O tempora, o mores!