Vrijednosni sud nije dovoljan da bi se nekome zabranilo pjevanje

Prije nego što skočite sa stolca u bijesu zbog usporedbe Thompsona i Bajage, promislite gdje nas vode pravno neutemeljene zabrane

Ivan Jakovčić poručio je Thompsonu: “Nećeš u Arenu, nisi ni prije”, a Bajagi je istodobno dok se eurozastupnik junačio pred svojim biračima zbog prigovora branitelja otkazan nastup na karlovačkim Danima piva. To je slika današnje Hrvatske – neutemeljeno se zabranjuju i otkazuju nastupi glazbenicima u svrhu prikupljanja političkih bodova. Prije nego što skočite sa stolca u pravedničkom bijesu zbog usporedbe ove dvojice, promislite gdje nas vode zabrane za koje ne postoji pravno utemeljenje. Političari preuzimaju ulogu suda, a Hrvatska se iz zemlje s barem fiktivnom trodiobom vlasti pretvara u zemlju u kojoj se otvoreno i uz ovacije podriva taj fundament liberalne demokracije. I to od strane samozvanih progresivaca koji se navodno zalažu za bolje društvo i glasnih domoljuba koji, ako se njih pita, utjelovljuju otpor komunizmu i Jugoslaviji, ali rado kopiraju stare metode i tako Hrvatsku drže zatočenom u pogrešnom vremenu i nakaradnom sustavu vrijednosti. Bajaga je sam potvrdio Nacionalu da je pjevao na humanitarnim koncertima u Kninu i Banjoj Luci, kako pojedini izvori navode, za djecu poginulih četnika koji su kao agresorski vojnici mnogu hrvatsku djecu također učinili ratnom siročadi. Nekome su to samo humanitarni koncerti šlager pjevača mekog srca, a nekome davanje legitimiteta fašistoidnim tvorevinama koje su nastale na stravičnim zločinima i etničkom čišćenju. Riječ je o vrijednosnom sudu, a takav nije dovoljan da bi se nekome zabranilo pjevanje. Potrebna je odluka nadležnog suda koje u Bajaginom slučaju nema. Slično je i s Thompsonom koji također nikad nije osuđen niti mu je sud izrekao zabranu nastupa. Neki će reći nemarom policije koja se nije žalila na odluke nižih prekršajnih sudova, ali to ništa ne mijenja na stvari. Osuđujuća presuda Thompsonu ne postoji. Čak i da postoji, njegovo izvikivanje ZDS obični je prekršaj. Kad glazbeniku zabranite održavanje koncerata, oduzimate mu ustavom zajamčeno pravo na rad. Učiniti to zbog prekršaja koji se kažnjava s nekoliko tisuća kuna bilo bi kao da profesionalnom vozaču trajno oduzmete vozačku dozvolu zbog pogrešnog parkiranja. Uostalom, izricanje tako drastične sankcije na temelju pretpostavke da će Thompson na koncertu koji se tek ima održati počiniti prekršaj bilo bi skandalozno. Sankcije se s razlogom izriču po počinjenju djela. Univerzalno domoljublje ne postoji i apsolutno je moguće voljeti ovu zemlju i ujedno smatrati da joj Thompson nanosi štetu i da vrijednosti koje promiče u svojim pjesmama nisu dobre ni poželjne. Ali ne može se biti lučonoša demokracije i borac za ljudska prava, a u isto vrijeme pozivati na cenzuru i oduzimanje ustavnih prava neistomišljenicima. Thompson posebno žulja ljevicu zato što je podsjetnik na njezin povijesni neuspjeh. Nikad se više neće ponoviti 70-godišnja dominacija institucijama kakvu je ljevica ostvarila od kraja Drugog svjetskog rata. Apsolutna kontrola obrazovnog sustava, kulturnih institucija i medijskog prostora nije dala očekivane rezultate jer dogme “prosvjetitelja” ne korespondiraju s temeljnim vrijednostima najvećeg dijela hrvatskog naroda. A upravo su te vrijednosti lajtmotiv Thompsonovih pjesama i zato se hajci na njega ipak ne priključuju mnogi koji ga ne slušaju i nisu ljubitelji ZDS folklora. Nerazumijevanje Thompsonova uspjeha i njegovo pripisivanje fantomskoj “fašizaciji društva” dobar je pokazatelj da ljevica živi u nekom svom balonu koji se ispuhuje. Samo ga narodna pluća mogu napuhati i ponovno učiniti relevantnim, ali da bi se to dogodilo, ljevičarska se elita mora odreći dijela vlastitog identiteta i osjećaja važnosti te se približiti običnom puku. Puno će se prije balon do kraja ispuhati.